Zašto Trump bombarduje Siriju: Amerika traži novu donatorsku žrtvu za Fed. Rat na pragu: hoće li Tramp bombardovati Ruse u Siriji Kada Tramp počne da bombarduje Siriju
Izvijestio je da su američki generali i obavještajne agencije već sastavili listu ciljeva u Siriji koji će biti bombardovani nakon što je sirijska vojska još jednom optužena za upotrebu hemijskog oružja protiv civila i takozvane "umjerene sirijske opozicije".
U ovom konkretnom slučaju, stvarno stanje stvari uopšte nije važno: bombardovanja će, očigledno, biti pod bilo kojim okolnostima. Štaviše, nikakve mjere informativnog uticaja, pa čak i mjere za rano otkrivanje i objavljivanje cjelokupnog mehanizma za stvaranje još jedne "hemijske provokacije" neće zaustaviti američku vojsku i vašingtonske "jastrebove". U određenom smislu, ovdje se uopće ne radi o Asadu, pa čak ni o sirijskom sukobu u cjelini. Nažalost, Sirija će biti bombardovana isključivo iz razloga unutrašnje američke političke svrsishodnosti. Bombardovanja nisu neophodna, ali trenutno će se upravo takav scenario moći izbjeći samo ako se na domaćoj političkoj i informativnoj agendi pojavi tema koja će na nekoliko mjeseci potpuno zasjeniti "sirijsko pitanje".
Nažalost, CNN-ovo "curenje" o već napravljenim planovima bombardovanja je svojevrsna imidž ucjena, čija će bespomoćna žrtva biti predsjednik Sjedinjenih Država. Trump je doveden u krajnje neugodan položaj: kada Bijeli šlemovi, uz podršku i vodstvo britanskih obavještajnih službi, organizuju još jednu provokaciju u Siriji, on neće imati priliku da se suzdrži od udara i eskalacije sukoba, govoreći nešto poput " Generalštab je razmislio i odlučio da se to ne isplati raditi." Nakon punjenja CNN-a, za odbijanje bombardovanja Damaska kao odgovora na (očigledno lažni) incident sa hemijskim oružjem, mediji, kao i senatori i kongresmeni svih rasa, lično će okriviti Trampa, koji će ponovo postati kriv za pomaganje Kremlj. Ovo i nije tako veliki problem, ali trenutno zaoštravanje sirijske krize pada na period maksimalne ranjivosti američkog lidera: u Sjedinjenim Državama predizborna kampanja je u punom jeku, a "izbori na sredini mandata" su već za mesec dana.
Vojni politikolog: SAD žele da "otrgnu dio neba" od SirijeSjedinjene Države planiraju da razmjeste raketni odbrambeni sistem na sjeveru Sirije, javljaju mediji. U emisiji radija Sputnjik, vojni politikolog Andrej Koškin predložio je dalji razvoj događaja, ističući da Sjedinjene Države progresivno destabilizuju situaciju u SAR."Izbori na sredini mandata" su specifičan izum koji u velikoj mjeri određuje farsičnu prirodu američkog političkog sistema. Američki predsjednički izbori održavaju se svake četiri godine, ali između njih se ponovo bira svih 435 članova Kongresa (obnavlja se svake dvije godine), trećina Senata, kao i većina guvernera. Ovogodišnji "izbori na sredini mandata" biće održani 6. novembra, a u pitanju će biti politička karijera, sloboda, a moguće i život Trampa i njegove porodice. Činjenica je da u slučaju njihovog najnepovoljnijeg ishoda, Demokratska stranka može dobiti većinu i u Kongresu i u Senatu. U ovom slučaju, Trump odmah rizikuje ne samo da će biti uspješno opozvan, već i da će on i njegova porodica (od zeta Jareda Kushnera do rođaka koji rade u Trump Organization) biti optuženi za izdaju i dosluh s Rusijom. , a odatle do zatvorske kazne - pa čak i električne stolice - kako kažu, na dohvat ruke.
Tema ruskog miješanja u izbore (prošle predsjedničke, "srednje" i buduće predsjedničke), kao i veleizdaja predsjednika, već je postala glavna agenda predizborne kampanje. Ako američki lider odbije bombardovati Siriju, onda možemo sa sigurnošću predvidjeti: montirani snimci "sirijske djece koja umiru od trovanja sarinom" prikazivat će se na svim američkim TV kanalima tokom cijele izborne kampanje, uz komentare da Putin definitivno ima neku vrstu nešto užasan kompromitujući dokaz, budući da Tramp odbija da kazni "krvavog Asada" i "pokaže američku moć" Putinu. Sa stanovišta sadašnje administracije Washingtona, takav rizik se ne može tolerirati, pa će Sirija najvjerovatnije biti bombardirana, i to demonstrativno i uz što glasnije medijsko praćenje, višestruko preuveličavajući štetu i gubitke sirijske strane. Štaviše, bilo bi u interesu zvaničnog Damaska da se u ovom nastupu poigra s Trumpom - u slučaju da potonjem zaista treba samo medijska emisija za domaću potrošnju.
Srećom, nemilosrdna politička logika američke predizborne kampanje drastično umanjuje šanse da će Washington htjeti nešto više od još jedne precizne demonstracije sile, nakon koje će biti moguće proglasiti da je neprijatelj poražen i pravda je zadovoljena. Najava pokušaja promjene režima u Damasku ili početak još jednog rata na Bliskom istoku s direktnim američkim učešćem, kao i iskazivanje spremnosti za vojni sukob sa Rusijom u cilju uklanjanja Asada, sigurni su recepti za gubitak izbora. Jer "jezgro" Trumpovih glasača s pravom će uzeti bilo koju od ovih izjava kao dokaz izdaje od strane predsjednika. Istovremeno, upravo je podrška izbornog "jezgra", spremnog da prati Trampa kroz vatru i vodu, njegovo jedino pravo osiguranje od impičmenta. Na osnovu gore navedenih razmatranja, može se predvidjeti da će Amerikanci bombardirati Damask, ali je malo vjerovatno da će se usuditi da se bore u Siriji, pokušavajući da preokrenu tok građanskog rata i otrgnu pobjedu iz ruku rusko-sirijske koalicije. I to je velika zasluga ruske vojske, kao i ruskog političkog rukovodstva, koje dugi niz godina nije štedjelo truda i novca na razvoju oružja, a posebno takozvane „nuklearne trijade“.
Jedino što Amerikanci još mogu dobiti u Siriji je duboka moralna satisfakcija, kao i razlog da kažu da bi, da su to zaista htjeli, pobijedili. Možete biti sto posto sigurni da će Hollywood za nekoliko godina snimiti seriju blockbustera o herojskim pobjedama američkih specijalaca u Siriji nad ruskim, iranskim i sirijskim "divljacima s kalašnjikovima", a već 2020-ih prosječni američki laik će biti sigurni da su SAD pobijedile u sirijskom ratu, na isti način na koji mnogi Amerikanci vjeruju da su SAD pobijedile u Vijetnamu. Ništa se ne može učiniti: era postistine je već stigla, a, nažalost, još uvijek nemamo svoj analog Holivuda za masovno hakiranje mozgova stanovnika drugih zemalja.
Na kraju, glavna pobjeda je u fizičkoj, a ne u informaciono-virtuelnoj stvarnosti, i, barem u sirijskom ratu, ova pobjeda je blizu. Štaviše: pobjeda se pokazala ekonomski isplativom. Zahvaljujući uspjehu u Siriji, Rusija je poremetila projekt katarskog gasovoda do Evrope, izvela odličnu marketinšku operaciju u smislu povećanja izvoza oružja na Bliski istok, i što je najvažnije, uspjela je dokazati u praksi regionalnim igračima poput Saudijske Arabije. Arabije da je isplativo i sigurno pregovarati sa Kremljom o najozbiljnijim stvarima. Na primjer, o zajedničkoj kontroli svjetskog tržišta nafte. U tom kontekstu, moguća američka PR kampanja s pristrasnošću bombardovanja je nesretna sitnica koja, zapravo, neće ništa promijeniti.
Rusija gura SAD iz ključnog regiona planete.
Sirijske vladine snage, zajedno sa saveznicima, pripremaju napad na Idlib, posljednje veliko uporište sirijske opozicije. Donald Trump upozorava Assada i njegove saveznike.
„Rusi i Iranci bi napravili tešku humanitarnu grešku ako bi učestvovali u ovoj potencijalnoj ljudskoj tragediji. Stotine hiljada ljudi moglo bi biti ubijeno. Ne dozvolite da se ovo dogodi!" napisao je Tramp na svom Tviter nalogu.
Prijetnja ili retoričko upozorenje? Tokom vojne kampanje u Siriji, situacija između Rusije i Sjedinjenih Država u više navrata je eskalirala, a razni stručnjaci su govorili o mogućnosti direktnog sukoba, a neki su se i plašili novog svjetskog rata koji bi počeo u Siriji.
Nakon pojave informacija da Rusija, Iran i Bashar al-Assad pripremaju napad na položaje antivladinih snaga u Idlibu, specijalni predstavnik UN-a Stefan De Mistura pozvao je pro-Asadov blok zemalja da se suzdrže od eskalacije sukoba. , jer “ovo može dovesti do velike oluje i tragičnih posljedica koje će preći granice same Sirije.
Međutim, prema nekim stručnjacima, do međunarodne eskalacije može doći samo uz aktivnu intervenciju SAD u situaciji. I to ne treba očekivati - siguran je ruski vojni posmatrač Pavel Felgenhauer:
“Trumpova izjava o Idlibu nije vojna prijetnja. Odnosno, po onome što se može suditi po najavljenom, Amerika se neće mešati u situaciju. Trump je više puta govorio da Amerika treba da povuče svoje trupe iz Sirije i da više ne učestvuje u ovom sukobu.
Vladimir Putin je takođe govorio o potrebi izlaska. I još u decembru prošle godine najavio je povlačenje trupa iz Sirije, ali zasad ruska vojska nastavlja kampanju, jer je, prema riječima predsjednika Rusije, “prijetnja od terorizma još uvijek velika”.
Koristeći ovaj argument, blok zemalja koje podržavaju Bashara al-Assada planira se sastati ovog petka kako bi odlučile o sudbini Idliba.
"Tokom sastanka, koji će se održati u Teheranu, u skladu sa dogovorima iz pregovora u Astani, razgovaraćemo o obnovi u Siriji, kao i suprotstavljanju ostacima ekstremističkih i terorističkih grupa", rekao je iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Zarif.
Kremlj je već komentirao upozorenje Donalda Trumpa, nazvavši pristup šefa Bijele kuće problemu nepotpunim i nesveobuhvatnim.
“Tamo (u Idlibu) se formiralo neobično gnijezdo terorizma. Velika grupa terorista je sjela. To podriva pokušaje da se situacija dovede do političkog i diplomatskog rješenja. A to predstavlja ozbiljnu prijetnju našim privremenim bazama”, rekao je novinarima Putinov sekretar za štampu Dmitrij Peskov.
Među takozvanim privremenim bazama je i flotila ruske mornarice na Mediteranu. Tamo se, na relativno maloj udaljenosti od Sirije, sada održavaju najveće vježbe ruske mornarice u posljednjih 30 godina.
„Flota pokazuje Putinu da je sposobna da efikasno deluje na udaljenim morima. To je veoma važno za flotu, koja je u borbi za resurse stalno u konfrontaciji sa vojskom”, kaže Pavel Felgenhauer.
Dok političari planiraju sastanke i ćaskaju na društvenim mrežama, vojska nastavlja kampanju. Danas se saznalo za ruske zračne napade na položaje sirijskih antivladinih snaga i stambena naselja, saopštila je organizacija za ljudska prava Sirijska opservatorija za ljudska prava. Nekoliko područja je napadnuto na zapadu Idliba i na sjeveru provincije Hama.
Fotografija na uvodu u video Omar Sanadiki/Forum
Prema njegovim riječima, Rusija je velika sila, sila svjetske klase i stalno nastoji potvrditi svoj status svojim djelovanjem na svjetskoj sceni, uključujući i Siriju, što uključuje suprotstavljanje Sjedinjenim Državama i Zapadu po nizu pitanja .
“Uprkos činjenici da je Trumpova izjava o napadima na ruske snage pokupljena od strane štampe, ne postoji originalni tvit američkog predsjednika o ovom pitanju. Da li se pominje neimenovana lica. I ovo je možda još uvijek neka interpretacija riječi Donalda Trumpa.
Kako je to rekao, gdje i pod kojim okolnostima - nije jasno. Možda samo prolazeći pored novinara na ulazu ili izlazu iz zgrade. Pitali su ga: "Da li ste spremni da udarite Ruse?" "Naravno, da", odgovorio je Tramp i nastavio dalje. I takva varijanta nije isključena”, smatra Sergej Oznobiščov.
Prema sagovorniku izdanja, Donald Tramp, naravno, može da udari na Siriju upozoravajući nas. A predsjedniku Sjedinjenih Država potreban je ovaj udarac da ojača svoju poziciju u samim Sjedinjenim Državama. Opet, kao vođa Amerike koju želi ponovo učiniti velikom, Donald Trump ne može tek tako otići iz Sirije.
Svi moraju završiti ovaj sirijski ep, a pritom sačuvati obraz. To se odnosi i na Washington, koji istovremeno mora izjaviti da smo "izvršili sve svoje zadatke". To podjednako važi i za Rusiju, i za Iran, i za Tursku, smatra direktor Instituta za strateške procjene.
“Ne bismo smjeli dozvoliti ni mogućnost dalje eskalacije odnosa sa Sjedinjenim Državama. Previše je opasno. Mislim da su američka vojska i političari također potpuno svjesni toga. Ali imidž velike svjetske sile dominira i Sjedinjenim Državama i nama”, uvjeren je Sergej Oznobiščov.
Ako, ipak, Donald Trump odluči da udari na ruske snage u Siriji, to će neminovno dovesti do uzvratnih akcija ruskih oružanih snaga. Ovo je 13. marta saopštio načelnik armijskog generala.
Konkretno, vojskovođa je tada rekao da je rusko Ministarstvo odbrane spremno poduzeti mjere odmazde protiv američkog raketnog napada na Siriju ako postoji prijetnja po živote ruskih vojnika. Mere uticaja biće preduzete i na rakete i na nosače koji će ih koristiti, precizirao je Valerij Gerasimov u martu 2018.
Dakle, i mala provokacija na ovom području može dovesti do međusobne razmjene udaraca i dalje eskalacije sukoba.
A s obzirom na to da će s jedne strane biti SAD, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, a s druge - Rusija, ne može se isključiti da zbog nekog manjeg incidenta u Siriji dođe do rata velikih razmjera mogao da se razbukta.
Jedino što ruska štampa ne pominje je da je odnos snaga između Ruske Federacije i njihovih protivnika 1:10+. Zato je, uprkos uvjeravanjima generala armije Valerija Gerasimova (vidi gore), nakon američkih zračnih napada na Assadove položaje, nastala je strašna ... tišina iz Ruske Federacije.
Sirijski predsjednik Bashar al-Assad navodno je "odobrio korištenje hlora u napadu na posljednje veliko uporište pobunjenika u zemlji", za koje se vjeruje da je provincija Idlib, rekli su izvori za Wall Street Journal. Ovo bi moglo izazvati uzvratni udar američkih oružanih snaga, dodaje publikacija.
“Pentagon razvija vojne scenarije, ali gospodin Trump još nije odlučio šta će se tačno smatrati razlogom za vojni odgovor i da li će SAD napasti ruske ili iranske vojne snage koje pomažu gospodinu Asadu u Siriji,”
Zvaničnici nisu mogli potvrditi publikaciji da će SAD pribjeći zračnim napadima u Siriji u slučaju otrovnog napada. Prema pisanju lista, umjesto vojnih udara, Washington može koristiti ciljane ekonomske sankcije protiv sirijskih zvaničnika.
“Nismo rekli da će SAD upotrijebiti vojnu silu kao odgovor na napad. Imamo političke alate na raspolaganju, imamo ekonomske alate. Postoji nekoliko različitih odgovora koje možemo dati ako Assad učini ovaj nepromišljen opasan korak”, rekao je jedan od visokih izvora novina u Bijeloj kući.
Ministarstvo odbrane Rusije ranije je upozorilo da se u Siriji sprema provokacija hemijskim oružjem, što bi trebalo da bude razlog da SAD, Britanija i Francuska napadnu državne objekte u Siriji.
Tri zemlje su ranije izvele udare na ciljeve sirijske vlade, nazivajući to odgovorom na hemijske napade. Sada se, prema posljednjim podacima, ovoj trojci namjerava pridružiti i Njemačka. Ovo pitanje se proučava u njemačkom vojnom odjelu na zahtjev Washingtona, prenosi Bild, pozivajući se na vlastite izvore.
Njemačka ministrica odbrane Ursula von der Leyen napominje da će Berlin poduzeti takve mjere samo ako snage predsjednika Bashara al-Assada upotrebe hemijsko oružje protiv civila.
“U ovom slučaju imamo posla sa standardnom strategijom Donalda Trumpa, koju dosljedno provodi još od dana vrlo uspješnog biznismena Trumpa. Predsjednik Sjedinjenih Država svaki put podiže ulog, a onda malo odstupi, ali na kraju donese odluku pod svojim uvjetima i dobije određene beneficije “, rekao je Sergej Oznobiščov, direktor Instituta za strateške procjene. Gazeta.ru.
Prema rečima sagovornika izdanja, ovu strategiju Donald Tramp sprovodi širom sveta, ali je definitivno ne treba primenjivati na Rusiju. Ovaj slučaj je potpuno prazan, smatra Oznobiščov.
Prema njegovim riječima, Rusija je velika sila, sila svjetske klase i stalno nastoji potvrditi svoj status svojim djelovanjem na svjetskoj sceni, uključujući i Siriju, što uključuje suprotstavljanje Sjedinjenim Državama i Zapadom na nizu problemi.
“Uprkos činjenici da je Trumpova izjava o napadima na ruske snage pokupljena od strane štampe, ne postoji originalni tvit američkog predsjednika o ovom pitanju. Da li se pominje neimenovana lica. I ovo je možda još uvijek neka interpretacija riječi Donalda Trumpa.
Kako je to rekao, gdje i pod kojim okolnostima, nije jasno. Možda samo prolazeći pored novinara na ulazu ili izlazu iz zgrade. Pitali su ga: "Da li ste spremni da udarite Ruse?" "Naravno, da", odgovorio je Tramp i nastavio dalje. I ova opcija nije isključena”, kaže Sergej Oznobiščov.
Donald Tramp kao ozbiljan političar ne misli na takav razvoj događaja, siguran je izvor Gazete.Ru. Prema njegovim riječima, „Imamo utakmicu sa Sjedinjenim Državama u Siriji — i to ne baš bezbednu, ali ipak nameštenu — utakmicu u kojoj ponekad ima i povreda, i ozbiljnih povreda, ali, ipak, utakmica je i dalje nameštena. Međusobno se obavještavamo o međusobnim akcijama.”
Prema sagovorniku izdanja, Donald Tramp, naravno, može da udari na Siriju upozoravajući nas. A predsjedniku Sjedinjenih Država potreban je ovaj udarac da ojača svoju poziciju u samim Sjedinjenim Državama. Opet, kao vođa Amerike koju želi ponovo učiniti velikom, Donald Trump ne može tek tako otići iz Sirije.
Svi moraju završiti ovaj sirijski ep, a pritom sačuvati obraz. To se odnosi i na Washington, koji istovremeno mora izjaviti da smo "izvršili sve svoje zadatke". To podjednako važi i za Rusiju, i za Iran, i za Tursku, smatra direktor Instituta za strateške procjene.
“Ne bismo smjeli dozvoliti ni mogućnost dalje eskalacije odnosa sa Sjedinjenim Državama. Previše je opasno. Mislim da su američka vojska i političari također potpuno svjesni toga. Ali imidž velike svjetske sile dominira i Sjedinjenim Državama i nama”, uvjeren je Sergej Oznobiščov.
Ako, ipak, Donald Trump odluči da udari na ruske snage u Siriji, to će neminovno dovesti do uzvratnih akcija ruskih oružanih snaga. Ovo je 13. marta saopštio načelnik Generalštaba Oružanih snaga RF, general armije Valerij Gerasimov.
Konkretno, vojskovođa je tada rekao da je rusko Ministarstvo odbrane spremno poduzeti mjere odmazde protiv američkog raketnog napada na Siriju ako postoji prijetnja po živote ruskih vojnika. Mere uticaja biće preduzete i na rakete i na nosače koji će ih koristiti, precizirao je Valerij Gerasimov u martu 2018.
Dakle, i mala provokacija na ovom području može dovesti do međusobne razmjene udaraca i dalje eskalacije sukoba.
A s obzirom na to da će s jedne strane biti SAD, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, a s druge strane Rusija, ne može se isključiti da zbog nekog manjeg incidenta u Siriji dođe do rata velikih razmjera mogao da se razbukta.
Pretplatite se na nas
Ono što se dogodilo teško se može nazvati "vatra i bijes". Zvanično, američka, francuska i britanska vojska pogodile su samo tri cilja: naučni objekat u blizini Damaska, staru raketnu bazu u regionu Homsa, koju su SAD nazvali "skladištem hemijskog oružja", i komandno mesto koje se nalazi nedaleko od "skladištenje".
Svi ovi objekti, po svemu sudeći, nisu od kritičnog značaja za operacije sirijske vojske. Očigledno su unaprijed odabrani i dogovoreni sa ruskom stranom, koja je potom tu informaciju prenijela Damasku. Kao rezultat toga, oprema i osoblje iz objekata su evakuisani, a Sirijcima je dozvoljeno da gađaju koalicione avione i obaraju projektile sopstvenim sistemima protivvazdušne odbrane. Ono što su radili ujutru, i, po njima, uspješno. Avioni, naravno, nisu oboreni (to je bio tabu, jer oboreni avion nije mogao da ostane bez odgovora na novu raketu i bombu), ali su rekli da je bar deo raketa koje lete na objekat kod Homsa bio eliminisan.Konačni podaci o ranjenima i mrtvima na sirijskoj strani tokom napada nisu bili dostupni u trenutku dostavljanja teksta, međutim, po svemu sudeći, brojke će biti minimalne.
Udarac je očito u suprotnosti sa zamahom, jer su Amerikanci najavili potpuni zračni napad s porazom mnogih ciljeva u Siriji. Naravno, ne samo (a možda čak i ne toliko) sirijski koliko iranski – nikome nije tajna da neke snage u Washingtonu gledaju na sirijski građanski rat kao na američko-iranski „sukob na periferiji“. A lažna priča o upotrebi dala je Washingtonu izgovor da fizički smanji iransko vojno prisustvo u Siriji.
Međutim, Moskva je stala na put američkim planovima: prvo je izjavila da će, ako su životi njenih vojnika ugroženi, oboriti i rakete i nosače, a zatim je jasno stavila do znanja da generalno ima pravo da obori sve što stiže u Siriju. Vazduh je oštro mirisao na rusko-američki sukob.
Moskva je branila svet
Naravno, Kremlj je toliko podigao ulog ne samo zato što je zainteresiran za održavanje borbene sposobnosti sirijske vojske i iranskih oružanih snaga koje podržavaju oslobađanje zemlje od terorista. Svi su bili svjesni da će udar punog razmjera na Siriju koji planiraju Amerikanci biti svojevrsni test novog američkog pristupa međunarodnim poslovima, naglašenog u programskim strategijama usvojenim krajem 2017. i početkom 2018. godine.
Pristup podrazumijeva konačnu devalvaciju diplomatskih metoda za rješavanje konfliktnih situacija s naglaskom na silu i prijetnju silom. Odnosno, pod bilo kojim, čak i vrlo sumnjivim izgovorom (lažni video koji su snimili Bijeli šlemovi), ne čekajući rezultate legitimne istrage (Damask i Moskva su odmah pozvali misiju OPCW u Dumu, izrazili spremnost da joj dostave maksimalnu pomoć) i odbijajući da naprave razumne kompromise pod izgovorom „patnje sirijskog naroda“ (argument američke ambasadorice Nikki Haley u potpunosti je izgrađen na emocijama), Sjedinjene Države su spremne iskoristiti svoju vojnu nadmoć.S jedne strane, ovo je logično. Sjedinjene Države više nemaju političku ili moralnu superiornost u svijetu (za to nije kriv samo Trump, koji je uplašio saveznike, već i prethodni predsjednici). Ekonomija ubrzano devalvira (ne radi se toliko o padu udjela SAD-a u globalnom BDP-u, koliko o činjenici da Amerikanci zloupotrebljavaju kontrolu nad globalnim finansijskim institucijama uvođenjem jednostranih sankcija i organiziranjem trgovinskih ratova, uslijed čega isto stvara alternativne institucije). Ostaje samo koristiti vojni alat, gdje je Amerika još uvijek ispred ostalih.
Međutim, s druge strane, upotreba ovakvih alata zadaje ozbiljan udarac ostacima svjetske stabilnosti i naglo povećava rizik od regionalnih sukoba. Uključujući Ukrajinu. Stoga je Kremlj, stojeći na putu Amerikancima, branio međunarodni poredak i svoje interese.
Treba mi strategija
I branio se. Američki predsjednik, vjerujući u zagarantovani udar Rusije, odustao je od napada punog razmjera. Međutim, Tramp više uopšte nije mogao da ne pogodi - izgovorio je previše reči i obećanja. Stoga su se Washington i Moskva dogovorili da ponove pokazni udar od prije godinu dana s minimalnim posljedicama po sirijsku borbenu sposobnost. ovaj put nije oborila projektile i ograničila se na verbalno ogorčenje, a Zapad je požurio da tome stane na kraj.
"Sada je ovo jednokratna akcija i, po mom mišljenju, postala je jasan signal koji će ih (sirijske vlasti - cca.) spriječiti da se ponavljaju (upotreba hemijskog oružja - cca.)", rekao je SAD-u. Ministar odbrane James Mattis.
Otprilike istu ideju iznijela je i Theresa May, dodajući da se Ujedinjeno Kraljevstvo neće miješati u građanski rat. Istovremeno, saveznici napominju da ako Assad u budućnosti koristi hemijsko oružje, oni zadržavaju priliku da ponove banket.
Ostaje pitanje: "Šta će Amerika dalje?" Na kraju krajeva, ovaj napad nije bio dokaz snage, već slabosti pozicije Sjedinjenih Država. Slabost zbog nepostojanja jasnog stava o Siriji. Kako ističe liderka demokrata u Kongresu Nancy Pelosi, jedna noć udara ne znači da SAD imaju strategiju za Siriju. Republikanci, na primjer, John McCain, također su pozvali na razvoj takve strategije za Trumpa.Amerika mora odlučiti šta dalje u Siriji: ostati tamo da obuzda Iran (onda je potrebno Turke staviti na njihovo mjesto i osloniti se na Kurde), ili otići na drugi, perspektivniji front "rata na periferiji" sa Iranom (isti Liban ili Jemen). Moskva bi, naravno, takođe veoma volela da se Tramp odluči. Svaka strategija podrazumijeva promišljenost i uravnoteženost akcija, što znači njihovu predvidljivost. Ne želim gledati američkog predsjednika kako se svaki put mlati i urazumiti ga podsjećajući na moguće posljedice.
