Eseji. Analiza uloge i značaja epizode Prijem u salonu Ane Pavlovne Šerer prema epskom romanu Rat i mir (Tolstoj Lev N.) Opis Ane Šerer

Salon A.P. Scherer u "Ratu i miru"

Roman L. Tolstoja "Rat i mir" počinje opisom zabave u salonu Ane Pavlovne Šerer. I to je donekle simbolično, jer salon djeluje kao minijaturna kopija društvo kojem bez izuzetka pripadaju svi glavni likovi djela. Kao pod mikroskopom, pisac pomno ispituje redovne i slučajne posjetioce salona. Sluša njihove izjave, procjenjuje njihovo raspoloženje, pogađa njihove misli i osjećaje, prati njihove pokrete, geste i izraze lica.

Pozvani gosti su dvorjani, aristokrate, vojno i birokratsko plemstvo. Svi se dobro poznaju i odavno se poznaju. Okupljaju se, mirno razgovaraju i razmjenjuju novosti. Ali postepeno se razvija uvjerenje da su vanjska dobra volja i promišljeni razgovori lažni i lažni. Pred nama su „pristojno navučene maske“ proračunatih, sebičnih, politički ograničenih, moralno nečistih, praznih i beznačajnih, a ponekad i jednostavno glupih i bezobraznih ljudi.

Salon ima svoja nepisana pravila ponašanja. Ton i opći smjer praznih i beskorisnih razgovora postavlja sama domaćica - "čuvena Ana Pavlovna Scherer, deveruša i bliska saradnica carice Marije Fjodorovne." U manirima, razgovoru, lažnom učešću u sudbini svakog gosta, izmišljenoj osetljivosti Ane Pavlovne, laž i pretvaranje su najvidljiviji. L. Tolstoj napominje da je „bila ispunjena uzbuđenjem i impulsima“, da joj je „biti entuzijasta postao društveni položaj, a ponekad, kada to nije ni htela, ona je, kako ne bi prevarila očekivanja ljudi koji su znali nju, postao entuzijasta. Uzdržani osmeh koji je neprestano igrao na licu Ane Pavlovne, iako nije odgovarao njenim zastarelim crtama, izražavao je, poput razmažene dece, stalnu svest o njenom dragom nedostatku, koji ne želi, ne može i ne nalazi za shodno da se ispravi. sama.”

Kao da imitiraju vlasnika salona, ​​njeni gosti se ponašaju i ponašaju na potpuno isti način. Govore zato što nešto treba reći; smiju se jer će se u suprotnom smatrati nepristojnim; pokazuju lažna osećanja jer ne žele da ispadnu ravnodušni i sebični.

Ali ubrzo počinjemo shvaćati da je prava suština posjetitelja salona upravo suprotna karakteristika. U stvari, neki od njih dolaze ovamo da bi se pokazali u javnosti u svojoj odeći, drugi - da slušaju društvene tračeve, treći (poput princeze Drubecke) - da uspešno daju sina u službu, a četvrti - da steknu neophodna poznanstva za napredovanje na ljestvici karijere. Uostalom, “uticaj u svijetu je kapital koji se mora zaštititi da ne nestane”.

Ana Pavlovna je „svakog novog gosta vrlo ozbiljno vodila do male starice na visokom naklonu koja je isplivala iz druge sobe“, koju je zvala ma tante - moja tetka, zvana po imenu, „polako mičući očima s gosta na ma tante, a zatim otišao.” Odajući počast licemjerju sekularnog društva, „svi gosti su obavili ritual pozdravljanja nikome nepoznate tetke, nikome interesantne i nepotrebne. Ana Pavlovna je sa tužnim, svečanim saučešćem posmatrala njihove pozdrave, tiho ih odobravajući. Ma tante je svima u istim izrazima govorio o svom zdravlju, o njenom zdravlju i o zdravlju Njenog Veličanstva, koje je sada, hvala Bogu, bilo bolje. Svi koji su prilazili, iz pristojnosti, bez žurbe, s osjećajem olakšanja zbog ispunjenja teške dužnosti, odlazili su od starice, da joj ne bi prišli ni jednom cijelo veče.”

Okupljeno društvo se „podijelilo u tri kruga. U jednom, muževnijem, centar je bio opat; u drugoj, mladoj, je prelepa princeza Jelena, ćerka princa Vasilija, i lepa, rumenih obraza, previše punačka za svoju mladost, mala princeza Bolkonskaja. U trećem - Mortemar i Ana Pavlovna." Ana Pavlovna, „poput vlasnice predionice, smestivši radnike na njihova mesta, šeta po objektu, primećujući nepokretnost ili neobičan, škripavi zvuk vretena, žurno hoda, sputava ga ili stavlja u pravi pokret. ”

Nije slučajno što L. Tolstoj poredi salon Scherer sa radionicom za predenje. Ovo poređenje vrlo precizno prenosi pravu atmosferu „ispravno uređenog“ društva. Radionica je o mehanizmima. A svojstvo mehanizama je da obavljaju određenu, inicijalno specificiranu funkciju. Mehanizmi ne mogu misliti ili osjećati. Oni su samo bezdušni izvršioci tuđe volje. Značajan dio gostiju salona ima iste mehanizme.

Veče u salonu Ane Pavlovne Scherer (juli 1805) (tom 1, dio 1, poglavlja I-IV)

Zašto roman počinje u julu 1805. Prošavši kroz 15 opcija za početak svog rada, L. N. Tolstoj se jula 1805. nastanio u salonu Ane Pavlovne Šerer (poznate konobarice i bliske saradnice carice Marije Fjodorovne), gde se okupljaju najviši slojevi metropolitanskog društva. u Sankt Peterburgu: razgovori u njenom salonu dobro prenose složenu političku atmosferu tog vremena.

Zašto prva scena romana prikazuje veče u Šererovom salonu? Tolstoj je smatrao da za početak romana treba pronaći takvu situaciju da bi iz nje, „kao iz fontane, radnja pljusnula na različita mjesta gdje bi različite osobe igrale ulogu“. Takva “česma” ispala je večer u dvorskom salonu, u kojoj je, prema kasnijoj autorovoj definiciji, kao nigdje drugdje, “stepen političkog termometra na kojem je stajalo raspoloženje ... društva tako jasno i čvrsto.”

Ko se okupio u Šererovoj dnevnoj sobi? Roman “Rat i mir” počinje slikom visokog društva okupljenog u dnevnoj sobi četrdesetogodišnje deveruše carskog dvora A.P. Scherer. Ovo je ministar princ Vasilij Kuragin, njegova djeca (bezdušna ljepotica Helen, "nemirna budala" Anatol i "mirna budala" Hipolit), princeza Liza Bolkonskaya - "najviše plemstvo Sankt Peterburga, ljudi najrazličitije dobi i karakteri, ali identični u društvu, u kojem su svi živjeli. . . (Poglavlje II).

Ko je Anna Pavlovna Sherer? Ana Pavlovna je lukava i spretna žena, taktična, uticajna na dvoru i sklona spletkama. Njen odnos prema bilo kojoj osobi ili događaju uvijek je diktiran najnovijim političkim, dvorskim ili sekularnim razmatranjima. Stalno je „puna animacije i impulsa“, „biti entuzijasta joj je postao društveni položaj“ (I. poglavlje), a u svom salonu, osim što priča o najnovijim sudskim i političkim novostima, uvijek „počasti“ goste nekim novi proizvod ili slavna ličnost.

Kakav je značaj epizode iz večeri Ane Pavlovne Šerer? On otvara roman i upoznaje čitaoca sa glavnim političkim i moralnim protivnicima u sistemu slika. Glavni istorijski sadržaj prvih pet poglavlja su umjetnički podaci o političkim događajima u Evropi u ljeto 1805. i o predstojećem ratu Rusije u savezu sa Austrijom protiv Napoleona.

Kakav sukob nastaje među plemstvom tokom rasprave o ratu Rusije s Napoleonom? Reakcionarna većina plemića u salonu Cheret vidjela je Napoleona kao uzurpatora legitimne kraljevske vlasti, političkog avanturista, zločinca, pa čak i antihrista, dok Pjer Bezuhov i Andrej Bolklinski ocjenjuju Bonapartea kao briljantnog komandanta i političara.

Pitanje za kontrolu asimilacije Navedite primjere citata iz poglavlja I-IV romana, koji pokazuju različite stavove plemića prema Napoleonu.

Šta je rezultat razgovora o Napoleonu? Gosti deveruše Šerera govore o političkim novostima, o vojnim akcijama Napoleona, zbog kojih će Rusija, kao saveznik Austrije, morati da zarati sa Francuskom. Ali pričanje o događajima od nacionalnog značaja nikoga ne zanima i to je prazno brbljanje, bilo na ruskom, bilo na francuskom, iza čega se krije potpuna ravnodušnost prema onome što rusku vojsku čeka tokom njenog pohoda na inostranstvo.

Zašto posjetioci salona A.P. Scherera govore uglavnom francuski? Članak „Uloga francuskog jezika u romanu L. N. Tolstoja „Rat i mir“

„Uloga francuskog jezika u romanu L. N. Tolstoja „Rat i mir“ Istorijsku originalnost govora likova osiguravaju nazivi stvarnosti tog vremena i obilna upotreba francuskog jezika, štoviše, raznovrsna upotreba: često se francuske fraze daju kao direktno prikazane, ponekad (uz upozorenje da se razgovor vodi na francuskom, ili bez njega, ako Francuzi govore) odmah se zamjenjuju ruskim ekvivalentom, a ponekad fraza manje-više konvencionalno kombinuje ruski i francuski delovi, prenoseći borbu između laži i prirodnosti u dušama junaka. Francuske fraze ne samo da pomažu da se ponovo stvori duh ere i izrazi francuski način razmišljanja, već odmah postaju oružje licemjerja, opisujući laži ili zlo.

„Uloga francuskog jezika u romanu L. N. Tolstoja „Rat i mir“ Francuski jezik je norma sekularnog društva; Tolstoj ističe neznanje likova o maternjem jeziku, njihovu odvojenost od naroda, odnosno francuski jezik je sredstvo kojim se karakteriše plemstvo sa njegovom antinacionalnom orijentacijom. Junaci romana, koji govore francuski, daleko su od popularne istine. Većina onoga što se kaže sa držanjem, naknadnim razmišljanjem i samodivljenjem rečeno je na francuskom. Francuske riječi, poput lažnih novčanica koje je lansirao Napoleon, pokušavaju potvrditi vrijednost pravih novčanica. Ruske i francuske riječi se miješaju, sudaraju u govoru ljudi, sakate i unakazuju jedna drugu, baš kao i ruske i Francuski vojnici u Borodinu.

„Uloga francuskog jezika u romanu L. N. Tolstoja „Rat i mir“ Jednostavnim korišćenjem ruskog ili francuskog jezika, Tolstoj pokazuje svoj stav prema onome što se dešava. Riječi Pjera Bezuhova, iako on nesumnjivo odlično vlada francuski i više naviknut na to u inostranstvu, autor daje samo na ruskom. Daju se i odgovori Andreja Bolkonskog (a on, kako primećuje Tolstoj, iz navike često prelazi na francuski i govori ga kao Francuz, čak i izgovarajući reč „Kutuzov” sa naglaskom na poslednjem slogu) daju se, uglavnom na ruskom, sa izuzev dva slučaja: princ Andrej, po ulasku u salon, odgovara na pitanje Ane Pavlovne na francuskom, postavljeno na francuskom, i citira Napoleona na francuskom. Bezuhov i Bolkonski se postepeno oslobađaju francuskog jezika kao da je to loša sklonost.

Koji događaji iz ličnog života zabrinjavaju posjetioce salona? Istovremeno, početak romana uglavnom otkriva da, prema Tolstoju, “ pravi zivot"(tom 2, dio 3, poglavlje I), koji je povezan sa svakodnevnim, ličnim, porodičnim interesima, brigama, nadama, težnjama, planovima ljudi: ovo je svijest princa Andreja o nepopravljivoj grešci vezanoj za brak sa Lizom, dvosmislenom položaj u društvu Pjera kao vanbračnog sina grofa Bezuhova, planovi kneza Vasilija Kuragina, koji želi da bolje uredi svoje sinove: „mirnu budalu“ Hipolita i „nemirnu budalu“ Anatola; Napori Ane Mihajlovne da Borenku prebaci u čuvara.

Kako se Tolstoj odnosi prema posjetiocima salona? Sve ove scene obojene su određenom autorskom intonacijom, u kojoj je vidljiva moralna procjena svakog od učesnika radnje: suptilna ironija u odnosu na kneza Vasilija sa njegovom svjetovnom sposobnošću da svoje prave ciljeve prikrije pod maskom ravnodušnosti, umora. ili prolazno interesovanje; gotovo otvoreno ismevanje društvenog „entuzijazma“ Ane Pavlovne i njenog paničnog straha od svega što prevazilazi prim „radionicu za razgovor“, ljubazan osmeh prema Pjeru Bezuhovu, koji „ne može da živi“; očigledne simpatije prema princu Andreju. Ova moralna razlika temelji se na simpatiji prema iskrenim, nesebičnim herojima koji žive od duhovnih interesa, te eksplicitnoj ili skrivenoj osudi narcizma, sebičnosti, razboritosti, licemjerja i duhovne praznine ljudi koji su izgubili svoje prirodne ljudske kvalitete u sekularnom okruženju.

Tehnika „kidanja svih i svake maske” Da bi razotkrio laž i neprirodnost ljudi visokog društva, Tolstoj koristi metodu „kidanja svih i svake maske” („Avant tout dites moi, commtnt vous allez, chere amie? (Prvo, reci mi, kako je tvoje zdravlje, dragi prijatelju?) Umiri me“, rekao je on (princ Vasilij Kuragin) ne mijenjajući glas i tonom u kojem je, zbog pristojnosti i simpatije, ravnodušnosti, pa čak i sprdnje prosijao” - Poglavlje I).

S čim Tolstoj poredi veče u Šererovom salonu? Tolstoj vrlo uspješno upoređuje ovaj salon sa radionicom predenja, gdje gosti obično ne govore, već monotono pjevuše, poput vretena: „Veče Ane Pavlovne je bilo gotovo. Vretena su ravnomjerno i neprestano šumila sa raznih strana” (Poglavlje III). Za pisca je svijet svjetlosti mehanički, mašinski.

Kakvu ulogu ima vlasnik salona? A.P. Scherer, kao vlasnik radionice za predenje, prati zvukove vretena, „zadržava ili pušta da ide u pravom smjeru“. A ako neko od gostiju razbije ovu monotoniju razgovora (naročito kada počinitelj pripada „ljudima najniže hijerarhije u njenom salonu“, poput Pjera), onda je domaćica „otišla u krug koji je utihnuo ili je pričao previše i jednom rečju ili pokretom ponovo pokrenuo uniformu, pristojnu mašinu za razgovor” (Poglavlje II).

Koje su metafore koje prenose autorovu ironiju uključene u ovo poređenje? „Veče Ane Pavlovne je počelo“ (i nije otvoreno i nije počelo); Domaćica nije svoje mondene goste upoznala sa svojim poznanicima, kao što to čine drugi, već, „kao što dobar glavni konobar servira nešto natprirodno lepo ono parče govedine koje nećete poželeti da jedete ako ga vidite u prljavoj kuhinji, pa je večeras Ana Pavlovna svojim gostima poslužila prvo vikonta, pa igumana, kao nešto natprirodno prefinjeno” (poglavlje III), odnosno pokušala je da ga posluži gostima kao dobro jelo, na raskošnom tanjiru i sa izuzetnim sos.

Koje evaluativne epitete i poređenja Tolstoj koristi u svojim opisima junaka? "svetli izraz ravnog lica" Vasilija Kuragina, "... princ je govorio, iz navike, kao navijen sat, govoreći stvari u koje nije želeo da mu se veruje", "Princ Vasilij je uvek govorio lenjo , kao glumac koji govori u ulozi stare predstave” (pogl. I) - poređenje sa navijenim satom izuzetno je uspješno u prenošenju automatizma drustveni zivot. Ovdje unaprijed preuzimaju ulogu za sebe i slijede je uprkos vlastitoj želji.

Kakav autorski stav prožima detalje? portretne karakteristike heroji? Nespretnost i dobra narav, stidljivost, i što je najvažnije, Pjerova istinitost, neobična u salonu i zastrašujuća za domaćicu; entuzijastičan, naizgled zalijepljen osmijeh Ane Pavlovne; Helenin “nepromjenjivi osmijeh” (pogl. III); „grimasa koja je pokvarila lepo lice“ (poglavlje III) kneza Andreja, koje je u drugačijoj situaciji poprimilo detinjast i sladak izraz; brkovi na kratkoj gornjoj usni male princeze Lize Bolkonske.

Koje autorske ocjene prate karakterizaciju Ipolita Kuragina? Tolstoj piše da mu je „lice bilo zamagljeno idiotizmom i uvijek je izražavalo samouvjereno gunđanje, a tijelo mršavo i slabo. Oči, nos, usta – činilo se da se sve skupilo u jednu nejasnu grimasu, a ruke i noge su uvijek zauzimale neprirodan položaj” (Poglavlje III). On je „govorio ruski sa akcentom koji govore Francuzi kada su u Rusiji godinu dana“ (Poglavlje IV).

Kakav je Tolstojev stav prema Ani Mihajlovnoj Drubeckoj? O Ani Mihajlovnoj Drubeckoj, koja se energično brine za svog sina i čini se da istovremeno oživljava, L. N. Tolstoj s podsmjehom primjećuje da je ona „... jedna od onih žena, posebno majki, koje su jednom uzele nešto u svoje glave, Neće otići dok im se želje ne ispune, a inače su spremni na svakodnevna, svakominutna maltretiranja, pa čak i scene.” To ga je „potreslo ovo poslednje razmatranje“ (knez Vasilij), a on je obećao da će „učiniti nemoguće“ (tom 1, deo 1, poglavlje IV).

Razmotrite ilustraciju Andreja Nikolajeva "Salon Ane Pavlovne Sherer". Kako hladno! Biserno-sivi tonovi haljina, zidova, ogledala - smrtonosno, smrznuto svjetlo. Plava stolica, zelenilo senki - u svemu tome se oseća nekakva močvarna hladnoća: pred nama je klupko mrtvih, susret duhova. A u dubinama ovog uravnoteženog kraljevstva - nasuprot - kao bljesak vitalne energije, kao udar krvi - crvena kragna kneza Andreja, otuta bjelinom njegove uniforme - kap vatre u ovoj močvari.

Šta je neprirodno u životu sekularnog društva? Život salona u Sankt Peterburgu primjer je neprirodnog formalnog postojanja. Ovdje je sve neprirodno i kruto. Jedna od abnormalnosti sekularnog života je potpuna zbrka moralnih ideja i procjena. U svijetu ne znaju šta je istina, a šta laž, šta je dobro, a šta loše, šta je pametno, a šta glupo.

Koji su interesi i vrijednosti ljudi iz sekularnog društva? Intrige, dvorski tračevi, karijera, bogatstvo, privilegije, svakodnevna samopotvrđivanje - to su interesi ljudi ovog društva, u kojem nema ničega istinitog, jednostavnog i prirodnog. Sve je naskroz zasićeno lažima, lažima, bešćutnošću, licemjerjem i glumom. Govore, geste i postupke ovih ljudi određuju konvencionalna pravila sekularnog ponašanja.

Kakav je Tolstojev stav prema društvu visokog društva? Tolstojev negativan stav prema ovim junacima očitovao se u tome što autor pokazuje koliko je sve u vezi s njima lažno, ne dolazi iz čistog srca, već iz potrebe da se zadrži pristojnost. Tolstoj negira životne norme visokog društva i iza njegove vanjske pristojnosti, gracioznosti i sekularnog takta otkriva prazninu, sebičnost, pohlepu i karijerizam „krema“ društva.

Zašto je život posjetitelja salona odavno zamro? L.N. Tolstoj u svom prikazu salona primjećuje neprirodan mehanički tok života ljudi koji su odavno zaboravili da je moguće biti izvan laži i vulgarnih igara. Bilo bi čudno očekivati ​​ovdje iskrenost osjećaja. Prirodnost je najnepoželjnija stvar za ovaj krug.

Osmijeh je sredstvo psihološke karakterizacije. Omiljene tehnike na portretu Tolstojevog junaka pojavljuju se već u autobiografska trilogija: ovo je pogled, osmeh, ruke. „Čini mi se da u jednom osmehu leži ono što se zove lepota lica: ako osmeh licu dodaje šarm, onda je lice lepo; ako ga ne promijeni, onda je običan; ako ga pokvari, onda je loše”, kaže se u drugom poglavlju priče “Djetinjstvo”.

Pitanja za kontrolu učenja Spojite metafore osmijeha s likovima koji ih nose. Kako likovi karakterišu njihov način osmeha?

Povežite metafore osmeha sa likovima koji ih nose.Osmeh je paravan, pretvaranje. Grof Pjer Bezuhov Osmeh je oružje kokete. A. P. Šerer i princ Vasilij Kuragin Osmeh je anti-osmeh, osmeh idiota. Helen Kuragina Smile - nepromjenjiva maska ​​Male princeze Lise Princ Hippolyte Kuragina Smile - grimasa, osmijeh. Osmeh princeze Drubetske je duša, osmeh princa Andreja Bolkonskog od deteta. Osmeh – osmeh veverice, osmeh sa antenama.

Pitanja za testiranje percepcije Uporedite svoje prve utiske o likovima sa interpretacijom režisera i glumaca. Obratite pažnju na prvu frazu A.P. Scherera na francuskom i na govor naratora iza scene. Sadrži takve autorove tehnike kao što su metafora, poređenja: „stepen političkog termometra na kojem je stajalo raspoloženje peterburškog društva“ (ova metafora nosi asocijacije na mehanizme, merne instrumente); „boja intelektualne suštine društva“ (ironija autora); “intelektualna elita društva” (opet ironija). Kako su se nasmejali gosti deveruše? Zašto gotovo da nema osmeha gostiju u produkciji S. Bondarčuka u salonu? Koju sliku (kinematografsku ili verbalnu) smatrate potpunijom? Zašto?

Ideološke i tematske osnove kompozicije Glavna kompoziciona jedinica u romanu je relativno zaokružena radna epizoda, koja uključuje dva toka života: istorijski i univerzalni. Sukobi među junacima romana nastaju i prije izbijanja vojnih događaja i diferencijacije karaktera zasnovano kako na procjeni njihovog odnosa prema istorijskim promjenama u to doba, tako i na moralnih ideala Tolstoj.

Umjetničke karakteristike pripovijesti u romanu Favorit umjetnički medij Tolstojeva moralna procjena likova - autorova neobično raznolika intonacija, bogatstvo nijansi naracije, humor, ironija, duhovitost, koji čitanje čine neobično fascinantnim.

Ideološko značenje epizode Formulacija problema „čovek i istorija, prolazno i ​​večno u ljudskim životima“ daje Tolstojevom planu skalu pogleda na svet koji je do tada bio nepoznat u svetskoj književnosti. Jasna i neposredna idejna pozicija pisca izaziva kod čitaoca posebno emocionalno raspoloženje moralne superiornosti nad ljudima upletenim u mrežu sekularnih konvencija, kalkulacija, intriga, nad svom lažnošću sredine, odvojenim od prirodnog, normalnog života.

N.G. Dolinina je lijepo govorio o ulozi ove epizode: „U prvim poglavljima Tolstoj, čini se, mirno i ležerno opisuje društveno veče, nije direktno povezano ni sa čim što slijedi. Ali ovdje su - mi ne znajući - sve niti vezane. Ovdje Pjer prvi put gleda lijepu Helenu „skoro uplašenim, oduševljenim očima“; ovdje odlučuju oženiti Anatola s princezom Marijom; Ana Mihajlovna Drubeckaja dolazi ovamo da svog sina smjesti na toplo mjesto u stražu; ovdje Pjer čini jednu neljubaznost za drugom i, odlazeći, stavit će generalovu kapu umjesto šešira. . . Ovdje postaje jasno da princ Andrej ne voli svoju ženu i da još nije znao prava ljubav, - može doći kod njega u svoje vrijeme; mnogo kasnije, kada pronađe i ceni Natašu, „s njenim iznenađenjem, radošću i plahovitošću, pa čak i greškama u francuskom jeziku“, - Nataša, koja na nju nije imala nikakav sekularni pečat, - kada se setimo večeri kod Šerera i Andreja mala žena princeza, sa svojim neprirodnim šarmom"

Ana Pavlovna Šerer je prva heroina koju srećemo na stranicama romana „Rat i mir“. Ana Šerer je vlasnica najmodernijeg salona visokog društva u Sankt Peterburgu, deveruša i bliska saradnica carice Marije Fjodorovne. U njenom salonu često se raspravlja o političkim vestima u zemlji, a poseta ovom salonu se smatra dobrim manirom. Kao i sve dvorske dame, Anna Scherer voli intrige i sklona je ogovaranju, pa mnogi vole njeno društvo, jer od nje možete saznati sve novosti i dobro se odmoriti. Veoma je slatka i taktična, smisao života je samo u postojanju salona u kojem je cijenjena zbog gostoprimstva, iako mnogi njeni gosti nisu imali pojma o njenom pravom licu ili nisu željeli o tome razmišljati.

Anna Scherer ima četrdeset godina, ima dobro obrazovanje, tečno govori francuski, ali se ne odlikuje briljantnim umom i u njenim razgovorima nikada nema iskrenosti i učešća u životima njenih prijatelja. Za vrijeme rata kod Ane Pavlovne su se okupljali samo rodoljubi, ali ona je sve vijesti o bitkama iznijela na takav način da gosti, nakon razgovora o katastrofama u zemlji, više nisu razmišljali o posljedicama.

Licemjerje i cinizam heroine doveli su do utiska o njoj kao o dami zainteresiranoj za život društva i zabrinutoj za budućnost zemlje, iako bi, da su Francuzi pobijedili u ratu, njen salon nastavio primati goste, da samo se patriotsko raspoloženje promenilo.

Salon Ane Pavlovne Scherer i njegovi gosti

1. Radnja romana L. N. Tolstoja Rat i mir počinje u julu 1805. u salonu Ane Pavlovne Šerer. Ova scena nas upoznaje sa predstavnicima dvorske aristokratije: princezom Elizavetom Bolkonskom, princem Vasilijem Kuraginom, njegovom djecom, bezdušnom ljepotom Jelenom, miljenikom žena, nemirnom budalom Anatolom i smirenom budalom Ipolitom, domaćicom večeri Anom Pavlovnom. U prikazu mnogih heroja prisutnih na ovoj večeri, autor koristi tehniku ​​kidanja svih vrsta maski. Autor pokazuje koliko je sve lažno o ovim junacima, ovo je neiskreno i pokazuje negativan stav prema njima. Sve što se u svijetu radi ili govori nije od čistog srca, već je diktirano potrebom da se zadrži pristojnost. Na primjer, Anna Pavlovna je, uprkos svojih četrdeset godina, bila ispunjena animacijom i impulsima.

   Biti entuzijasta postao je njen društveni položaj, a ponekad, kada to nije ni htela, postala je entuzijasta, da ne bi prevarila očekivanja ljudi koji su je poznavali. Uzdržani osmijeh koji je neprestano igrao na licu Ane Pavlovne, iako nije odgovarao njenim zastarjelim crtama, izražavao je, poput razmažene djece, stalnu svijest o njenom dragom nedostatku koji ne želi, ne može i ne nalazi za shodno da se ispravi. sama.

   L.N. Tolstoj negira norme života visokog društva. Iza njegove vanjske pristojnosti, svjetovnog takta i gracioznosti kriju se praznina, sebičnost i pohlepa. Na primjer, u frazi princa Vasilija: Prije svega, reci mi, kako je tvoje zdravlje, dragi prijatelju? Uvjerite me, zbog tona sudjelovanja i pristojnosti postoji ravnodušnost, pa čak i ruganje.

   U opisu tehnike autor koristi detalje, evaluativne epitete, poređenja u opisu likova, govoreći o lažnosti ovog društva. Na primjer, lice domaćice večeri, svaki put kada bi spomenula caricu u razgovoru, poprimilo je dubok i iskren izraz odanosti i poštovanja, uz tugu. Princ Vasilij, govoreći o vlastitoj djeci, smiješi se neprirodnije i živahnije nego inače, a pritom posebno oštro otkriva nešto neočekivano grubo i neugodno u borama koje su mu se stvorile oko usta. Svi gosti su obavili ritual dočeka nikome nepoznate tetke, nikome interesantne i nepotrebne. Princeza Helena, kada je priča ostavila utisak, osvrnula se na Anu Pavlovnu i odmah poprimila isti izraz lica deveruše, a zatim se opet smirila uz blistav osmeh.

2. Radnja počinje prijemom kod bliske carice Ane Pavlovne Šerer, gde vidimo čitavo visoko društvo Sankt Peterburga. Ova tehnika je svojevrsno izlaganje: ovdje se upoznajemo sa mnogim najvažnijim likovima u romanu. S druge strane, tehnika je sredstvo za karakterizaciju visokog društva, uporedivog sa društvom Famusova (A.S. Gribojedov Jao iz Wit), nemoralnog i lažljivog. Svi oni koji dolaze traže korist za sebe u korisnim kontaktima koje mogu ostvariti sa Schererom. Dakle, princ Vasilij je zabrinut za sudbinu svoje djece, za koje pokušava dogovoriti profitabilan brak, a Drubetskaya dolazi kako bi nagovorila princa Vasilija da se zauzme za njenog sina. Indikativno obilježje je ritual pozdravljanja nepoznate i nepotrebne dame (francuski: ma tante). Niko od gostiju ne zna ko je ona i ne želi da razgovara sa njom, ali ne mogu da prekrše nepisane zakone sekularnog društva. Na blistavoj pozadini gostiju Ane Šerer ističu se dva lika: Andrej Bolkonski i Pjer Bezuhov. Oni se protive visokom društvu, baš kao što se protivi i Chatsky Društvo Famusova. Većina razgovora na ovom balu posvećena je politici i nadolazećem ratu s Napoleonom, kojeg nazivaju korzikanskim čudovištem. Uprkos tome, većina dijaloga između gostiju vodi se na francuskom jeziku.

Prilikom stvaranja slike Pjera Bezuhova, L. N. Tolstoj je pošao od konkretnih životnih zapažanja. Ljudi poput Pjera često su se susretali u ruskom životu tog vremena. To su Aleksandar Muravjov i Vilhelm Kuhelbeker, kojima je Pjer blizak po svojoj ekscentričnosti...

Kutuzov prolazi kroz cijelu knjigu, gotovo nepromijenjenog izgleda: starac sijede glave „na ogromnom debelom tijelu“, sa čisto opranim naborima ožiljka „gdje mu je Izmail metak probio glavu“. N "polako i tromo" vozi se ispred polica na smotri...

Natasha Rostova - centralno ženski lik roman “Rat i mir” i, možda, autorov miljenik. Tolstoj nam predstavlja evoluciju svoje heroine tokom petnaestogodišnjeg perioda njenog života, od 1805. do 1820. godine, i preko više od hiljadu i po...

Bez poznavanja Tolstoja, ne može se smatrati da poznaje zemlju, ne može se smatrati kulturnom osobom. A.M. Gorko. Okrenuta je posljednja stranica romana L.N. Tolstojev “Rat i mir”... Kad god zatvorite knjigu koju ste upravo pročitali, ostaje vam osjećaj...

Epski roman L. N. Tolstoja "Rat i mir" je djelo koje je grandiozno ne samo u smislu monumentalnosti likova opisanih u njemu. istorijskih događaja, duboko istražen od strane autora i likovno obrađen u jedinstvenu logičku celinu, ali i u raznolikosti stvorenog...

Ne umaramo se ponavljati da Tolstoj nema ravnog u književnosti. Zašto? Ogroman dar i umjetnička posebnost omogućili su Tolstoju da prikaže život cijelog naroda, čitave nacije, cijele zemlje, čije ime je Rusija. Junaci njegovog epskog romana “Rat i mir”...