Sažetak problema moderne književnosti za decu u Rusiji. Teme i problemi savremene ruske proze Spisak korišćene literature

Savremenu rusku književnost čine djela napisana ili prvi put objavljena u Rusiji od sredine 1990-ih godina 20. vijeka do početka druge decenije 21. vijeka. Devedesete godine XX veka ušle su u istoriju ruske književnosti kao period promene estetskih, ideoloških, moralnih paradigmi, „došlo je do potpune promene same književnosti, uloge pisca, tipa čitaoca.“ (N. Ivanov) Moderni ruski pisci ostvaruju se u različitim kreativnim pravcima i žanrovima. Moderna proza ​​je široko zastupljena u književnosti. Osobine razvoja moderne proze : 1. Apsolutna sloboda pisca (prostor bez cenzure) 2. Tranzitivnost, odjek sa književnošću srebrnog doba 3. Žanrovsko stvaralaštvo (memoari, dokumentarne hronike, istorijski romani, autobiografije); 4. Dijalog kultura; vođa; 6. Moderna književnost su predstavnici različitih generacija: - pisci šezdesetih(V. Aksenov, V. Vojnevič, A. Solženjicin); - autori 70-ih godina(S.Dovlatov, A.Bitov, V.Makanin, A.Petruševskaja i drugi); generacija "perestrojke"(V. Pelevin, T. Tolstaya, L. Ulitskaya, V. Sorokin, A. Slapovsky);

-mladi savremeni pisci(A. Utkin, A. Gosteva, I. Stogoff, E. Radov, I. Denezhkina i drugi);

7. Ključni problem moderne proze je potraga za novim junakom. 8. Jezik – ključni simbol modernog društva – generiše diskurzivnost, dijalog, potcenjivanje, semantičko slojevitost. Glavni pravci moderne proze:

1. Neoklasični (realistički) pravac – pozivanje na društvene i etičke probleme života; nastavlja ruske tradicije klasična književnost)

2. Uslovno metaforički pravac – konstrukcija umetnički svet zasnovane na raznim vrstama konvencija (bajkovite, fantastične, mitološke); snažan početak utakmice.

3. Postmodernizam je pravac ne samo u književnosti, već iu svim humanističkim naukama - deprecijacija stvarnosti, rušenje hijerarhije, miješanje stilova, intertekstualnost, moment igre. Izvanredni predstavnici: V. Erofeev, Sasha Sokolov, V. Pelevin, L. Petrushevskaya, A. Bitov i drugi. Teme moderne poezije:

1. Apel na mit i njegovu transformaciju (V. Orlov, A. Kim, V. Sorokin, L. Ulitskaya, T. Tolstaya)

2. Seoska proza ​​(E. Nosov, V. Belov, V. Rasputin) 3. Vojna tema (V. Astafjev, O. Ermakov, A. Prohanov) 4. Istorijske teme (B. Akulin, Ju. Davidov, A. Ivanov ) 5. Fantasy tema
(M. Semenova, S. Lukjanenko, V. Ribakov)6. "Zabranjena tema" - društveno dno, erotika, mistika

7. Političke teme (A. Prokhanov "Mr. Hexon", I. Stogoff "Kamikaze", 8. Detektivske teme (A. Marinina, B. Akunjin, P. Dashkova, M. Yudenich) 9. Ženske teme

Istaknuti predstavnik moderne ruske proze je Ludmila Ulitskaya , autor kratkih priča, novela, romana, dobitnik ruske Bukerove nagrade za roman Slučaj Kukotski. Žanr priče dominira u djelu L. Ulitskaya: ciklusi " Jadni rođaci", "Djetinjstvo četrdeset deveto", "Djevojčice". Karakteristike priča:1.nedostatak heroja-naratora; napisano u obliku bezlične pripovijesti; 2. odsustvo vanjske parcele; 3. upotreba istih junaka (Ana Markovna, Berta, Matija) 4. u centru - ženske slike; 5. povratak heroja u prošlost; 6. Glavni interes je privatno lice u privatnom životu. U središtu priče "Jadna rodbina"- život dve žene: Asje i Ane Markovne. Oni su rođaci, studirali su u istom razredu, ali postoji granica između njih. Ana Markovna je bogata žena, a Asja je siromašna rođaka, slaboumna. Svaki mjesec, dvadeset i prvog dana, Asja je dolazila kod Ane Markovne da traži novac. Žene su o nečemu ćaskale, Asja je slušala priče Ane Markovne o tome šta se dešava u njihovoj kući. Razgovor između likova je napet, nešto nedostaje. Evo vrhunca: Ana Markovna vadi svoje iznošene stvari i svaku posebno predaje u ruke Asji; zatim, kao i obično, Asja prima koverat sa sto rubalja, pozdravlja se i odlazi. Ona daje novac i stvari poluparalizovanoj starici i sija od radosti. Asja je to uvek radila tajno i uživala je da je nekome potrebna. Dakle, moderna ruska proza ​​je integralni sistem, koji se odlikuje višežanrovskom, tematskom raznolikošću, a izgrađen je na preseku realizma i postmodernizma.

Dječji problemi Književnost XXI veka.

U današnje vrijeme, sa razvojem društva i države u cjelini, nedostatke u knjigama praktično ne uočavamo. Ulazeći u bilo koju knjižaru, vidimo stotine šankova koji vrve različitim žanrovima književnosti. Autori ovih knjiga su takođe različiti, a mnoge uglavnom vidimo po prvi put.
Ne primjećujemo odmah da i pored svog obilja predstavljenog za naš izbor, gotovo mali dio zauzima dječja književnost. Neki mogu pripisati fantaziju dječjoj književnosti, ali to neće biti sasvim točno, jer fantazija često štetno djeluje na unutrašnji svet djeteta, što doprinosi labavljenju njegove psihe.
Dječija književnost, prije svega, treba da bude usmjerena na moralni, intelektualni, estetski razvoj djece. Tačno, knjigaigra tu je velika uloga. Dječja književnost je ta koja hrani um i maštu djeteta, otvarajući mu nove svjetove, slike i obrasce ponašanja, kao moćno sredstvo duhovnog razvoja pojedinca. Ulazak djeteta u univerzum knjige odvija se prvenstveno uz pomoć literature posebno kreirane za djecu.
Šta izdanja knjiga danas mogu ponuditi tako mladom čitaocu? Vrlo je teško odgovoriti na ovo pitanje, uprkos lakoći zadatka.
Naravno, ima i dječjih knjiga, ali kakve. Šta se krije iza ovako lijepe naslovnice? Šta je sadržaj ovih priča? O tome ima mnogo sporova i skandala, jer, uprkos lepom izgledu, u knjizi ima mnogo nasilja i okrutnosti.
Evo stihova iz jedne francuske knjige: „Moraš mi odseći glavu i baciti je u more. Napravi rupu u pijesku i skupi u nju svu krv koja teče iz mog tijela. Evo ti noža: seci mirno, neka ti ruka ne drhti. Čarls je uzeo nož koji mu je Quantique pružio i, ne trgnuvši se, prerezao vrat čarobnjakove kćeri. Bacio je glavu u more, a krv iz rane skupio u rupu iskopanu u pijesku. Bez sumnje, takve linije neće ostaviti ravnodušnim više od jednog roditelja. Uostalom, zašto bi dijete od 3-5 godina trebalo čitati priče prije spavanja o krvi i odsječenoj glavi?
Bajke treba da budu mudre i ljubazne, da uče decu dobroti i ljubavi. Okrutnost nije najbolje sredstvo za podizanje djece. Većina bajki se zasniva na poređenju dobra i zla, možemo reći da je to klasična shema. Pitanje je kako se predstavlja dobro, a kako tačno zloglasno zlo? O ovom pitanju bi pisci za decu trebalo da razmišljaju kada počnu da rekreiraju svoje delo.
To se ne odnosi samo na književnost za djecu, već i na dječji bioskop. Djeca svih uzrasta uvijek rado gledaju neke crtane filmove na TV-u, ali ono što sada tamo prikazuju ostavlja mnogo da se poželi.
AT poslednjih godina, crtići iz drugih zemalja postaju sve popularniji u Rusiji, istiskujući sovjetske "Čeburaška i krokodil
Gena", "Kid i Carson", "Prostokvashino" i mnogi drugi dobri crtani filmovi. Na njihovo mjesto dolaze "Catdog", "Arnold", "Sunđer Bob" - svi oni ne samo da imaju mnogo dizajnerskih nedostataka, već nemaju nikakvo moralno i obrazovno značenje.
Što se tiče knjiga koje dolaze iz drugih zemalja, za njih je potreban prilično dobar prevod. Ali ponekad je, za našu tradicionalnu kulturu, tok prevedene književnosti za djecu kontroverzan. To je upravo ono što je knjiga “Najljubazniji na svijetu” u kojoj je autor previše opušten tragična tema smrti.
Knjige za koje je potreban književni prevod takođe treba da zauzmu posebno mesto u književnosti za decu. Prevođenje ne zahtijeva ništa manje posla od pisanja same knjige. Uostalom, od prijevoda ovisi cjelovitost radnje i prenošenje ideje koju je sam autor knjige želio prenijeti.
U Rusiji se u proteklih deset godina nije pojavio ni jedan heroj čije bi avanture bilo zanimljivo pratiti, nijedna knjiga koja bi se bavila stvarnim problemima savremenog deteta, niti jedan film čija bi se popularnost mogla porediti sa popularna ljubav prema "AdventuresElektronika ” ili “Gost iz budućnosti”.
Može se puno i besmisleno raspravljati da nemamo dječju književnost jer je ta književnost i dalje dužna afirmirati vrijednosti, učiti dobroti, a pojma dobrote danas nema ni u književnosti za odrasle, zbog čega je zauzeta afirmacijom ne vrijednosti. , ali marke. Sve je to tačno, ali književnost za djecu ne bi trebala afirmisati vrijednosti do kraja. Apsolutno je beskorisno odgajati dijete kroz knjigu ako je dobro napisana, u njoj se automatski afirmišu dobrota i hrabrost. I ne mislim da je u Rusiji ikada bilo dobro sa vrednostima, uvek su jedno mislili, drugo govorili naglas, pisali treće, a decu učili četvrto.
Pisanje za djecu nije lako. Dijete nikada neće pročitati predvidljivu knjigu: podjednako mrzi „projekat“, „proizvod“, programirani rezultat. Zanima ga misterija, a nema veće misterije od nepredvidivog ponašanja dobro napravljenog heroja.
Uz nedovoljan broj knjiga za mlade čitaoce, stalna je glad za modernim pričama, romanima za tinejdžere u kojima bi se prepoznali, današnji svijet. I ove knjige ne bi bile površno štivo, već bi bile napisane tako da bi čitaoci „sa suzama prolivali fikciju“, kako bi zajedno sa likovima donosili moralna otkrića, patili i upoznali sreću života.
Još je veći nedostatak u knjigama poezije za tinejdžere. Ako imamo dosta pesama za decu, onda gotovo da nema poezije koja uzbuđuje dušu dvanaestočetrnaestogodišnjaka.
Pokušajmo zamisliti avanturističku knjigu na modernom materijalu. Samo stavite ovaj eksperiment na sebe, kao da sutra morate nositi prijavu izdavaču. o čemu će biti riječ? Dijete uhvati ubicu? Dijete u potrazi za blagom? Da li dijete lovi duhove? Sve se to dogodilo hiljadu puta, ni sami ne primjećujete kako jednu za drugom umnožavate davno osvojene marke. Problem je u tome što je glavno zanimanje djeteta da iznova otkriva svijet, kao da ovu planetu niko prije njega nije posjetio. Stoga mu je besmisleno prepričavati zaplete koji su se već odigrali: Stevenson je imao blaga, Twain je imao lov na zlikovce, Vern je imao misteriozna putovanja, svi su imali duhove. Danas stvoriti dobru knjigu za decu znači vedro i nepromišljeno pisati o nečemu o čemu još nije pisano: o moralna pitanja učesnik rijalitija, o hitnom šouu, o životu u samoproglašenoj mafijaškoj republici, čiju nezavisnost je pola sveta priznalo, a pola sveta se boji... Ali za ovo morate biti živo zainteresovani za temati sebe.
Problem nije u tome što svoju djecu nemamo čemu naučiti. Nevolja je u tome što nemamo šta da objašnjavamo sami sebi: sam proces kreativnosti, uvek povezan sa potragom za tajanstvenim i nepredvidivim, kompromitovan je i izbačen iz naše svesti.
Deca vole samo ono što je napisano sa oduševljenjem, sa najvećim stepenom stvaralačke slobode, ali koliko u našoj prozi može da izdrži ovaj kriterijum? Danas, mislim, radost stvaralaštva poznaju samo oni rijetki autori koji sebi mogu priuštiti da budu svoji, a mnogima nedostaje vitamin sreće – onaj koji dijete traži prije svega u književnosti. Zaboravili smo da radimo šta želimo i pišemo šta mislimo, ali kakva sreća bez toga?
Stoga, pisci koji su odlučili da svoj rad posvete služenju djeci, moraju naučiti i da se urone u svijet koji otvaraju djeci na stranicama svojih knjiga. Naučite da budete pripovedači ne samo za čitaoce, već i za sebe.
Posebna tema među problemima književnosti za djecu je invazija svijeta odraslih u prostor dječje knjige. Bilo je vremena kada je poezija za djecu bila kao ugodan travnjak, gdje među zečićima i božićnim drvcimasu igrali djeca, a imali su obraze, olovke, oči, usne. Tutnjava svijeta odraslih nije dopirala do ovog ugodnog travnjaka. Onda je došlo još jedno doba, kada je svijet odraslih, poput tenka, uletio u dječju sobu. Kao i u svemu, i ovdje je potreban sklad. S jedne strane, dječji svijet treba, kao komunikacijska posuda, da osjeća fenomene života odraslih, s druge strane, ni u kom slučaju ne bi trebao biti preplavljen strujom čisto odraslih interesovanja.
Uvođenje djece u svijet odraslih trebalo bi se odvijati postepeno i trebalo bi se odvijati. Jer bez obzira na to kako roditelji žele produžiti djetinjstvo svom djetetu, štiteći ga od okrutnosti života, prije ili kasnije će dijete ipak morati uroniti u ovo okruženje, a bolje je to učiniti postepeno nego metodom oštar skok.
Čak i ovdje knjiga ima utjecaja na ovo pitanje. Kroz njega možete početi pripremati teren za daljnje obrazovanje dijete.
Dakle, počevši od izvora problema, pokušajmo da prodremo u njegovu dubinu. Zašto sada postoji tako akutna nestašica književnosti za djecu? Zašto su knjige zamijenjene filmovima i kako se nositi s tim? Koja je misija književnosti za djecu i njenih stvaralaca danas? Pokušajmo pronaći odgovore na ova pitanja.
Uzimajući u obzir djecu predškolskog uzrasta Pokušajmo se nositi sa starijom djecom. Kakva je literatura potrebna tinejdžerima?
Za početak, vrijedi obratiti pažnju na ono što je u književnosti obilježilo početak 21. vijeka.
Kraj dvadesetog veka je usled velikih preokreta. Raspad Sovjetskog Saveza i formiranje novih država nisu mogli a da ne utiču na život društva. Pod uticajem ovih procesa dolazi do pomeranja javne svesti, što ima određeni uticaj na razvoj književnosti za decu i književnosti uopšte.
Nedostatak naučne, obrazovne, referentne i enciklopedijske literature opterećen je činjenicom da dijete od djetinjstva ne razvija potrebu za radom s knjigom kao jednim od glavnih izvora informacija u različitim područjima znanja. Na spisak problema može se dodati i nedovoljno izdavanje najbolje savremene strane književnosti za djecu, nedostatak dječije periodike itd.
Osamdesetih godina dječija književnost doživljava ozbiljnukriza , čije su se posljedice odrazile na stvaralaštvo dječjih pisaca u narednim godinama.
Tatjana Ponomarjova počela je rjeđe pisati za djecu, Boris Minaev - autor knjige za tinejdžere "Levaino djetinjstvo" s predgovorom Leva Anninskog. Dina Rubina i Anatolij Aleksin su emigrirali u Izrael, Vladimir Porudominski, autor knjiga za decu o umetnosti, a Pavel Frenkel, kritičar i prevodilac, emigrirao je u Nemačku.
Moderni pisci u svojim djelima pokušavaju prikazati novu stvarnost, što zahtijeva nestandardne pristupe. Junaci dela su likovi za koje se još juče smatralo da su nedostojni da budu u društvu.
Uprkos ovom zaokretu, moderna književnost za djecu nije promijenila svoj tok. Njegovi razvojni trendovi kroz dvadeseti vijek nastavljeni su do danas. Dete, kao samostalna osoba, koja razmišlja, oseća, sposobna da proceni svet oko sebe, heroj je mnogih savremenih autora. Moderne dječje pjesme, priče i bajke uglavnom su lako čitljive i razumljive i najmanjim čitaocima. U središtu ovakvih djela, kao i prije, je folklor.
Heroji koje je stvorio narod nastavljaju da žive savremena dela. I u savremenoj književnosti za djecu, odnosi između vršnjaka i odraslih su vrlo široko opisani. Ovo je posebno dobrodošlo u savremenim uslovima, kada mahnit tempo života ne pruža uvek mogućnost odraslima da komuniciraju sa decom. I žanrovi poput dječje fikcije, fantazije i dečiji detektiv u savremenoj književnosti za decu postali su najčitaniji među tinejdžerima i odgovorili su na pitanje kritičara šta da čitaju.
Početak dvadeset prvog vijeka također je potaknut povratkom dječjih časopisa i novina. "Murzilka", "Smiješne slike" postaju favoriti nove generacije. Stoga, pitanje šta čitati djetetu sada nije toliko aktuelno kao što je bilo devedesetih godina dvadesetog vijeka.
Međutim, nije sve tako ružičasto. Recenzije knjiga pune su izraza kao što su plagijat, nekvalitetna literatura i tako dalje. Nostalgija za Bartom, Maršakom, Čukovskim proganja kritičare. Vraćajući se u prošlost, jednostavno je potrebno razmišljati o novom i obećavajućem. Drugi problem današnjeg vremena je problem što djeca svake godine sve manje čitaju. Dakle, nije pitanje šta čitati, već kako i gde čitati dolazi u prvi plan. Kompjuteri, 24-satni dječiji kablovski kanali postali su pravi rivali dječjim knjigama.
Za rješavanje takvog problema, pozvani su, obnovljeni novije vrijeme, književnih susreta i takmičenja. Na kojoj se autorskoj zajednici nude ne samo recenzije knjiga, već i način na koji privući pažnju čitalaca. Dječije biblioteke podržavaju inicijative savremenih autora. Dani knjige, proslave jubileja dečijih autora, izložbe novih knjiga i ovo je samo mali spisak manifestacija koje održavaju biblioteke.
Književnost za djecu je prilično specifičan fenomen. Bilo je dugo i teško odvajati se od "velike" ("opšte") književnosti, kao i od obrazovne literature. Sama činjenica izdvajanja u određeno samostalno područje izazvala je i izaziva negativne ocjene, te se kao rezultat toga još uvijek vode rasprave u vezi s problemom tzv. "specifičnosti". Postoje neslaganja čak i u tome kako to nazvati: "dječja književnost" ili "književnost za djecu".
U proteklih petnaestak godina došlo je do značajnog pokreta vezan za korekciju dječjeg čitanja: isključena su djela orijentirana na sovjetsku ideologiju, vraćeni su nezasluženo „zaboravljeni“ Nikolaj Vagner, Dmitrij Minajev, Sasha Cherny, Osip Mandelstam; pokušavaju se moderno čitati djela dječjih pisaca sovjetskog perioda, koja su vrlo kontradiktorna i nimalo neosporna; neki aspekti istorije ruske dece književnost XIX i XX veka.
Ali, nažalost, glavna stvar se nije promijenila: dječja književnost je ostala periferni fenomen, nema pažnje na njene probleme, nema pokušaja modernog tumačenja njenog fenomena. Pitanje specifičnosti književnosti za djecu i dalje se svodi na ponavljanje istina o dinamičnosti zapleta, pristupačnosti, jasnoći.
Ali jesu li istiniti ljudi koji tako oštro odvajaju dječju književnost od općeg toka književnosti i što joj se može pripisati? Kao što je ranije spomenuto, književnost za djecu je odvojena od književnosti za odrasle kako u svijet djeteta ne bi provalili svi oni odrasli aspekti koji su prikazani u knjigama starije generacije. Ali bilo bi pogrešno vjerovati da bi dječja književnost trebala biti ograničena na bajke, fantasy i časopise u boji. Međutim, upravo to je ono oko čega su današnja djeca često strastvena.
Čitanje za djecu i tinejdžere danas prolazi kroz značajne promjene. Danas se među čitalačkom publikom povećava broj grupa djece, adolescenata, mladih, kojima časopisi postaju sve popularniji.
Uprkos velikoj popularnosti časopisa među djecom, njihove praktične koristi se ne mogu primijetiti, jer ne nose nikakav intelektualni razvoj. Naravno, postoji dosta vrsta časopisa, ali časopisi o životinjama ili biljkama su manje traženi od časopisa o princezama i automobilima, puni jarkih slika i boja.
Uz ove okolnosti, postoji još jedan jednako važan problem vezan za sudbinu pisca početnika za djecu. Problem je u tome što je perifernom autoru teško postati slavan i slavan, pogotovo što u ovom trenutku, kako smo saznali, književnost za djecu nije dovoljno tražena. U najboljem slučaju će biti prepoznat, ali njegove knjige neće zadovoljiti ni mali dio populacije koji je gladan dobrog štiva. Osim toga, regionalne izdavačke kuće objavljuju knjige u malim tiražima, što u principu ne može pokriti cijelu Rusiju. Moskva i dalje ostaje sveruski izdavački centar.
Takođe, pisac za decu mora ne samo da pronađe način da objavi svoju knjigu, već i da privuče čitaoce na nju, a to je veoma teško uraditi, jer, za razliku od časopisa koji mame decu crtežima i slikama, ne možete odmah da shvatite unutar knjige. Ovo je još jedan razlog zašto su knjige manje popularne od časopisa.
Još jedan trend u modernoj književnosti za djecu očituje se u činjenici da se dječji pjesnici sve više okreću prozi: Tim Sobakin, Lev Yakovlev, Elena Grigoryeva, Marina Bogoroditskaya prešli su na prozu. Možda je poenta ovdje u komercijalno-izdavačkoj strani stvari.
“Na samom kraju 90-ih. najprogresivniji izdavači su konačno okrenuli blagonaklon pogled na moderne dječje pjesnike - objavljena je dugo očekivana dvotomna knjiga Valentina Berestova, koja je postala posthumna, odabrane pjesme Viktora Lunjina, brojne knjige Andreja Usačova u izdavačkoj kući Samovar, preštampana dečije pesme Romana Sefe u časopisu Murzilka, kalinjingradska izdavačka kuća "Amber Skaz" objavila je dve zbirke pesama moskovskog pesnika Leva Jakovljeva.
Ali ako se majstori dječije poezije jedva, ali ipak ponovo objavljuju, onda se pridošlice ovdje jednostavno ne mogu probiti. Nije tajna da komercijalni uspeh knjige direktno zavisi od zahteva čitaoca. Odmah se postavlja pitanje: zašto poezija danas nije na čast? O tome sada ne razmišljaju samo autori koji pišu za djecu. Po mnogo čemu, vrijeme je ovdje krivo, postalo je previše nepoetično. A koliko je sati, takvi su i običaji. Ili obrnuto. Ako se prisjetimo riječi Zinaide Gippius, zapisanih u dnevniku daleke 1904. godine, postaje jasno da ljudski, čitalačko-pisčevski faktor nije ništa manje važan od vremenskog. One su međusobno povezane i prelivaju se jedna u drugu. Zinaida Gippius je napisala: „... moderne zbirke poezije i talentiranih pjesnika i osrednjih pjesnika pokazale su se nikome podjednako beskorisne. Razlog, dakle, nije samo u autorima, već i u čitaocima. Razlog je vrijeme kojem pripadaju i jedni i drugi - svi naši savremenici općenito..."
Kvalitet savremene književnosti za decu, književnosti 21. veka, uglavnom, ostavlja mnogo da se poželi. Nije iznenađujuće da moderne izdavačke kuće radije objavljuju radove iz "prošlih godina". Sve manje-više prihvatljivo i poznato - sa ruskog narodne priče i bajke Puškina, Peraulta, braće Grim za one napisane Sovjetsko vreme. Ovaj povratak klasici otkriva još jedan problem današnje književnosti za djecu: problem pisanja moderne dječje knjige dostojne dječjeg čitanja.
Bez sumnje, ima mnogo plusa u reizdanju klasika: ljudi se moraju vratiti najbolji radovi prošlosti, imena talentovanih pisaca koji su, iz ovog ili onog razloga, zaboravljeni, čija dela nisu dugo ili uopšte ponovo objavljivana - to zahteva književni ukus savremenog čitaoca, štaviše, ovo je zahteva pravda.
Međutim, mnogi tekstovi su faktički zastarjeli: promijenili su se nazivi gradova, ulica, priroda, tehnologija, cijene, promijenila se i sama ideologija.
Danas su djeca i adolescenti daleko od toga da se vode najboljim, ali „modnim“ proizvodima u svom okruženju; povećava se orijentacija djece i adolescenata na časopise sa velikim brojem slika koji nose informacije koje su lako razumljive: ne toliko edukativne koliko zabavne. Časopisi za psihološki, pedagoški, književni razvoj izlaze u prilično malim tiražima.
Komercijalizacija tržišta knjiga na različite je načine uticala na proizvodnju dječije književnosti i sliku dječjeg čitanja. Početak razvoja tržišnih odnosa doveo je do niza kriznih procesa, posebno do naglog pada izdavanja književnosti za djecu.
Poslednjih godina njegova proizvodnja je značajno porasla, kvalitet dečijih knjiga je poboljšan. Njihova tema se širi, dizajn postaje privlačan. Tržište je zasićeno dječijom literaturom, za kojom se potražnja postepeno zadovoljava. Istovremeno, izdavanje dječije knjige zahtijeva velike izdatke u odnosu na mnoge druge vrste literature, a knjige za djecu postaju skuplje i nedostupne su stanovništvu.
Ekonomske poteškoće i nagli pad životnog standarda većine stanovništva doveli su do smanjenja mogućnosti podmirivanja potreba za nabavkom knjiga. Mnogi ljudi, zbog nedovoljnih materijalnih sredstava, prinuđeni su da se ograničavaju u nabavci dječije literature.
Biblioteka je danas jedini besplatni izvor za upoznavanje djece sa čitanjem. Ali, u kontekstu stalnog pada sredstava za nabavku knjiga, pogoršala se nabavka biblioteka s literaturom za djecu. Sve češće na policama vidimo knjige koje su nam odavno poznate, časopise dugogodišnjeg izdanja. Djeca praktično nemaju izbora u biblioteci, a predloženi primjerci iz davnih vremena su dosadni i bezobrazni. Dakle, još uvijek postoji situacija „glad za knjige“ za mnogu djecu koja su lišena mogućnosti da ostvare svoje pravo na čitanje.
Književnost razvija mnoge sposobnosti djece: uči ih da traže, razumiju, vole – sve kvalitete koje čovjek treba da posjeduje. To su knjige koje formiraju unutrašnji svijet djeteta. U velikoj mjeri zahvaljujući njima, djeca sanjaju, maštaju i izmišljaju. Bez zanimljivih fascinantnih knjiga nemoguće je zamisliti pravo djetinjstvo. Međutim, danas su problemi dječjeg čitanja, izdavanja knjiga i časopisa za djecu i adolescente postali još akutniji.
Sumirajući rečeno, treba reći da i pored prve beznačajnosti teme koju sam pokrenuo, ona ima problema, i to vrlo opipljivih. Ovi problemi zahtijevaju pažljivo razmatranje i hitno rješavanje, jer od toga zavisi budućnost naše djece, njihovo upoznavanje sa knjigama i formiranje duhovnog, psihološkog, moralnog i etičkog aspekta života.
Zatvarati oči pred trenutnim stanjem dječije književnosti znači oduzimati djeci važan dio života, udovoljavati neukusu, razvijati ravnodušnost i neduhovnost kod mladih.
Dakle, možemo hrabro zaključiti da književnost za djecu ima ozbiljnih problema, čije rješenje ovisi samo o vama i meni. Moramo se truditi da stvorimo bolje uslove za buduće generacije, jer je naša budućnost u djeci, o kojoj za sada moramo brinuti.

Sadržaj

Uvod…………………….……………………..……… …………………………………………….….........3

periodične publikacije i kritičare

Kriza dječije književnosti 80-ih godina…………………………………………………………..…….3
Specifičnosti savremenog dječijeg čitanja…………………………………………………………..…5
Problem stvaralačke sudbine pisca početnika za djecu………..……6
Apel dječjih pjesnika na prozu…………………………………………………………………..……. 6
Komercijalizacija tržišta knjiga………………………………………………………………7
Nedostatak knjiga za djecu savremenih autora………………………….……..………..8
Nekvalitetni prijevodi strane književnosti za djecu………….…….9
Problem nedostatka dječjih knjiga za tinejdžere…………………….……….…….9
Loš dizajn dječijih knjiga…………………………………………………………….……….… 10

Zaključak………………………………………………………………… .………………………………………..……..20
Reference…………………………………………………………………………………………………..…………….……..22

Uvod

Odlazeći u bilo koju knjižaru da kupimo dječiju knjigu za dijete, ponekad se izgubimo od raznolikosti izbora, od raznolikosti korica. I u početku nam se čini da ovdje neće biti problem kupiti dječju knjigu. Međutim, pažljivo gledajući šta se nalazi na policama, promišljena osoba koja ima čitalačko iskustvo često se razočara. Među ovom raznolikošću knjiga sa svijetlim koricama, odabrati dobru literaturu za djecu nije tako lako. I kao rezultat toga, odlučujemo se za stare dobre klasike, dobro poznate od djetinjstva i ne preplavljene neugodnim iznenađenjima.
I ima dosta iznenađenja. Da navedemo samo neke od njih: prvo, gotovo potpuno odsustvo dobrih dječijih knjiga savremenih autora; drugo, svijetle korice, nakon pažljivijeg pregleda, izazivaju duboke sumnje. A ono što je takođe zastrašujuće je nevjerovatan broj drugorazrednih knjiga koje očito namjeravaju (možda povećati broj prodaje) da imitiraju dječje hit knjige poput Harryja Pottera, The Chronicles of Narnije i drugih, a pritom su nešto kao legalni plagijat, i to se odnosi i na naslovnicu i na sadržaj. Postoji i problem kao što je nedostatak dječjih knjiga za bilo koju starosnu kategoriju. Prema statistikama, u našoj zemlji su tinejdžeri najviše uskraćeni za dobru literaturu za decu. Neke od ovih "bolesti" modernog knjižarstva treba razmotriti malo detaljnije.

Poglavlje 1. Stvarni problemi savremena književnost za decu,
periodične publikacije i kritičare

1.1. Kriza dječije književnosti 1980-ih

U sovjetskom društvu čitanje djeci odvijalo se u uvjetima opće nestašice, uključujući i dječju literaturu (potražnja za njom 1980-ih bila je zadovoljena u prosjeku 30-35%). Ovo govori o procesu "socijalne deprivacije" djece 60-80-ih godina kada su ovladala književnom kulturom. Do perioda "stagnacije" (70-80-e) nagomilali su se mnogi problemi u oblasti izdavanja književnosti za djecu. Opšti trend je bio ka smanjenju broja naslova, uz održavanje godišnjeg porasta prosječnog obima knjiga i relativno konstantan tiraž. Tako je sredinom 1980-ih pokazatelj raznolikosti knjiga za djecu u SSSR-u bio 3 puta niži nego u SRJ, 6 puta niži nego u Francuskoj i oko 10 puta manji nego u Španiji. Čitavi tipovi i žanrovi bili su u hroničnom deficitu: naučna i obrazovna literatura, puna akcije (posebno fantazije i avanture), enciklopedije i priručnike, priručnici i vodiči za slobodne aktivnosti. jedan
Nedostatak naučne, obrazovne, referentne i enciklopedijske literature opterećen je činjenicom da dijete od djetinjstva ne razvija potrebu za radom s knjigom kao jednim od glavnih izvora informacija u različitim područjima znanja. Na spisak problema može se dodati i nedovoljno izdavanje najbolje savremene strane književnosti za djecu, nedostatak dječije periodike itd.
Osamdesetih godina dječija književnost je doživjela ozbiljnu krizu, čije su se posljedice odrazile na stvaralaštvo dječjih pisaca u narednim godinama.
Nabujala od savremenih "lutajućih" životnih uslova, dječija književnost neumoljivo tjera one koji ovu književnost stvaraju. Galina Shcherbakova, čije su priče za tinejdžere i tinejdžere ("Očajna jesen", "Nikad nisi sanjao...", "Vrata u tuđi život" itd.) bile popularne osamdesetih (prema priči "Ti nikad sanjao..." snimljen je čak i istoimeni film), objavljeni su u stohiljaditom izdanju pod okriljem izdavačke kuće "Mlada garda", devedesetih i početkom dvohiljaditih prešli su na književnost za odrasle. Njeni novi, ironično-sarkastični, daleko od detinjasti radovi, čvrsto su ušli u štamparski transporter izdavačke kuće Vagrius. 2
Tatjana Ponomarjova počela je rjeđe pisati za djecu, Boris Minaev - autor knjige za tinejdžere "Levaino djetinjstvo" s predgovorom Leva Anninskog. Dina Rubina i Anatolij Aleksin su emigrirali u Izrael, Vladimir Porudominski, autor knjiga za decu o umetnosti, a Pavel Frenkel, kritičar i prevodilac, emigrirao je u Nemačku.
Bivši pesnik za decu koji je pisao u tradiciji Oberiuta, Vladimir Druk je organizovao kompjuterski časopis za odrasle u Njujorku. Sergej Georgijev je objavio knjigu za ne-dječiju "Miris badema", Alan Milne - "Stol za orkestar". Poznati moskovski pjesnik Roman Sef, voditelj seminara "Književnost za djecu" za studente Književnog instituta. A.M. Gorki, takođe je prešao na poeziju za „odrasle“, odnosno na njegovu knjigu „Turusi na točkovima“. Dječiji pisac Igor Tsesarsky izdaje novine Continent USA, Obzor, Russian Accent u Sjedinjenim Državama.
Umrli su kritičar Vladimir Aleksandrov, pisci Jurij Koval, Valentin Berestov, Sergej Ivanov, pjesnik i prevodilac Vladimir Prihodko.

Specifičnosti savremenog dječjeg čitanja

Problem kreativne sudbine pisca početnika za djecu

Apel dječijih pjesnika na prozu

Komercijalizacija tržišta knjiga

Nedostatak dječijih knjiga savremenih autora

Nekvalitetni prijevodi strane književnosti za djecu

Problem nestašice dječjih knjiga za tinejdžere

1.9. Loš dizajn dječjih knjiga

Generalno, ovo nije tako težak problem kao nedostatak kvalitetnih tekstova. Danas postoji mnogo zaista dobro, živopisno i kompetentno ilustrovanih knjiga, a mogućnosti modernih štamparija nam omogućavaju da dizajn dečijih knjiga učinimo sve boljim. Naravno, ilustracije u dečijim knjigama treba da budu prikladne uzrastu dece, da izazivaju njihovo interesovanje, a ne da izgledaju snishodljivo prema mališanima. Rad umjetnika u knjigama za djecu toliko je važan da je ranije, na primjer, ime umjetnika pisalo na koricama velikim slovima pored imena autora. Kada odrasli bebi čitaju knjigu, pokažu slike i kažu „Ovo je zli vuk“, „A ovo je medvjed“, „A ovo je kukavički zeko“, onda se sadržaj knjige mnogo bolje pamti. Dobri crteži razvijaju i pamćenje i maštu djeteta. Međutim, ova jednostavna pravila dizajna se ne poštuju uvijek. Stoga bi roditelji trebali pažljivo pogledati slike u kupljenoj dječjoj literaturi. Jedna majka se požalila da se dijete plaši da pogleda ilustracije luksuzne i “debele” dječje knjige bajki. Pažljivo pregledavajući i sama crteže, vidjela je na licima svih heroji iz bajke neki čudan, uznemirujući izraz. Možda je ovo poseban način umjetnika da prikaže lica. Recimo. Ali ne u dječjoj knjizi! Vrlo čudne slike naiđu kada su u knjizi za dvogodišnje ili trogodišnje klince njene junakinje – iste one djevojčice – prikazane kao Barbi lutke u minicama, i sa grudima. jedanaest

Također se dešava da korice dječjih knjiga ponekad uopće ne odgovaraju sadržaju ili je knjiga prepuna takvog „iznenađenja“: gusta, svijetla korica, a unutra su sivo-žute, grube stranice bez ijednog slika! Žalili su se na dizajn dječjih knjiga i učitelji djece koja pate od teških oštećenja vida. Posvuda je bila reklamirana takva akcija: "Knjige za malu slijepu djecu". Sama akcija je, naravno, jako dobra stvar, ali je šteta što su se dizajneri knjiga malo konsultovali sa vaspitačima i roditeljima takve dece. Inače bi znali da je u dizajnu takve dječje književnosti nemoguće napraviti crteže s "nestvarnim" bojama i veličinama predmeta, odnosno ptice u njemu ne bi trebale biti ružičaste, a zec je veći od kuće: takvoj djeci je teško vidjeti pravog vrapca, jer bi knjiga trebala dati najpouzdaniji prikaz svijeta oko sebe. Čak su i u ovim knjigama koristile slike „zlatne“ boje, koja je puna i ometa percepciju već slabovidne bebe. 12 Ovo su, naravno, zaista tužne priče. Bilo bi lijepo da izdavači više vode računa o oblikovanju dječije književnosti, poštujući njihov rad i trudeći se da udovolje mladim čitaocima.

Poglavlje 2. Stanje moderne književnosti za decu u Rusiji

2.1. Savremeni talenti dječije književnosti - mit ili stvarnost?
Još jedno važno pitanje vezano za književnost za djecu je da li sada zaista ima malo talentovanih dječjih pisaca? Ili problem nije nedostatak talenta, već komercijalizacija tržišta knjiga?
Teško je kategorički reći da je sada malo talentovanih dečjih pisaca, druga stvar je da je modernom piscu za decu teško da probije barijere tržišta knjiga. Ali postoje i talentovani dječiji autori koji se objavljuju, uzmimo, na primjer, Artura Givargizova. Kao pisac razvio se već u postsovjetskim vremenima i sada ima vrlo pristojan tiraž, sa njim sarađuju razne izdavačke kuće - komercijalne i elitne. Zovu i druga imena. Ovo je Sergej Georgijev, ovo je Mihail Jesenovski, ovo je Stanislav Vostokov, ovo je Valentina Degteva, ovo je Aya eN, ovo je Sergej Sedov, ovo je Boris Khan. Objavljuju ih ne samo elitne izdavačke kuće poput "Skutera", već i komercijalne - "Egmont", "EKSMO", "Drofa". Odnosno, raspon moderne književnosti za djecu uopće nije tako uzak kao što bi se moglo činiti čovjeku izvana. 13
Dakle, talentiranih autora svakako ima, druga je stvar da šira javnost možda ne zna za njih. Budući da ako autor nema veliko ime, njegove knjige izlaze u malom tiražu. Izdavači ne vole da rizikuju. Ako malo izdanje nije rasprodano (a možda neće biti rasprodano iz raznih razloga koji nisu vezani za literarni kvalitet knjige), onda više od ovog autora neće biti štampano. Tako su ponekad vrlo talentovani ljudi istisnuti sa tržišta knjiga.
Druga stvar je da mnogi roditelji kupuju svojoj djeci samo ono što su i sami voljeli u djetinjstvu, a prema novim autorima se odnose sa sumnjom. I za to imaju sasvim dobre argumente, na primjer, često dobar tekst prati monstruozne ilustracije. A ponekad ljudi misle da nova književnost za djecu uopće nije potrebna, jer je sva književnost za djecu već napisana. Ima sjajnih imena - Chukovsky, Marshak, Lindgren... šta vam još treba? I to je način na koji većina ljudi tome pristupa. Naravno, među klasičnom dječjom literaturom postoje remek-djela dizajnirana za bilo koje doba, ali samo stara remek-djela nisu dovoljna. Djeca su uvijek više zainteresovana da čitaju o svojim vršnjacima, o svom vremenu. Stoga je potrebna i savremena književnost za djecu.
Postoje dva suprotstavljena gledišta o trenutnom stanju književnosti za djecu u Rusiji. Prvo, imamo mnogo talentovanih autora koji mogu da napišu podjednako talentovanu knjigu za decu. Druga – knjiga za decu prolazi kroz duboku krizu. Budući da je mlađa generacija zemlje odgajana ili na starim bajkama ili na prevedenim knjigama koje su daleko od ruskog mentaliteta. četrnaest
Pronaći knjige talentovanih autora na policama knjižara nije tako lako. Zaista, već duže vrijeme ruske izdavačke kuće koje proizvode dječju literaturu objavljuju popularne dječje bajke u ogromnom broju iz godine u godinu. I, vjerovatno, uradili su pravu stvar: "Fly-Tsokotuha" i "Humpbacked Horse" su bili i su stalno traženi.
U međuvremenu, u Rusiji ima mnogo talentovanih autora: Andrej Usačev, Mihail Jasnov, Marina Moskvina, Marina Boroditskaja, Sergej Sedov, ilustratori Igor Olejnikov, Mikola Voroncov, Leonid Tiškov i, naravno, klasici žanra Viktor Pivovarov, Lev Tokmakov , Genrikh Sapgir i mnogi drugi. Međutim, nakon posjete nekoliko knjižara, lako je vidjeti da nije tako lako pronaći knjige ovih autora. I općenito, popis dječjih knjiga predstavljenih na policama ne može se nazvati dugom. petnaest
"Knjigu za djecu je teže kreirati. A djeci su potrebne različite knjige. Vrlo brzo se razvijaju, ono što im se čita u dobi od dvije-tri godine veoma se razlikuje od literature koja se piše za četiri ili sedmogodišnjaka. U isto vrijeme, knjiga mora biti dobro objavljena, u njoj treba imati svijetle ilustracije. I vrlo malo knjiga za tinejdžere. Šta da čitaju? Arkadij Gajdar, Kaverin ili Krapivin? Ali njihove knjige su napisane u sovjetsko doba i previše su ideološki. A kad tinejdžeri kažu da nijedna druga knjiga ne odgovara na pitanja koja ih tiču ​​kao "Hari Poter", o tome treba razmisliti. I pisci i knjižare, a prije svega država. Treba podržati dječije izdavačke kuće i dječje autora. Ako, naravno, želimo da pismena i razvijena djeca odrastaju u našoj zemlji", kaže Nadežda Mihajlova, generalna direktorica Moskovske kuće knjige. 16
Ruska unija knjige, zajedno sa Federalnom agencijom za štampu i masovne komunikacije, razvila je program podrške izdavačkim kućama koje se bave proizvodnjom knjiga za djecu. Ali ovaj program nikada nije usvojen. Da li nam je uopšte potreban državni program? Ili se možete sami snaći?
Kako se ispostavilo, možete. Štaviše, većina izdavačkih kuća je odavno privatna. Na primjer, izdavačka kuća Ripol Classic odlučila je da se odmakne od uobičajenih klišea i objavila seriju Nove priče novog vremena. Prva su izašla iz štampe djela autora koji se nikada do sada nisu okušali u pisanju knjiga za najmlađe čitaoce. Tako je režiser Mark Rozovski snimio bajke koje je jednom ispričao svojoj kćeri Saši. "Meždunarodnik" Jurij Vjazemski komponovao je "Priču o devojci Nasti i zlu nevidljivom", a pisac i novinar Andrej Maksimov postao je autor "Priče za tebe". 17
Ima i drugih zanimljivih serija. Dakle, u proteklih nekoliko godina, projekat Smeshariki je stekao veliku popularnost. .
itd...................

Specifičnosti savremenog dječjeg čitanja

Stručnjaci Ruske državne dječje biblioteke već niz godina sprovode istraživanja o dječjem čitanju. Tako je studija "Djeca i periodika na početku 21. stoljeća" analizirala širok spektar problema vezanih za čitanje periodike od strane djece.

Izložimo neke podatke iz ove studije.

Čitanje za djecu i tinejdžere danas prolazi kroz značajne promjene. Danas se među čitalačkom publikom povećava broj grupa djece, adolescenata, mladih, kojima časopisi postaju sve popularniji. Međutim, uprkos prividnoj raznolikosti knjiga i časopisnih proizvoda namenjenih ovoj publici, ovde nije sve bezbedno.

"Dizni" časopisi i stripovi su popularni kod dece od 9-10 godina, a popularniji su kod dečaka nego kod devojčica, kao i razni časopisi za decu. Djevojčice od 10-11 godina zanimaju različite publikacije namijenjene ženskoj publici. Štaviše, do sedmog razreda devojčice tri puta češće od dečaka čitaju omladinske, ženske i razne zabavne publikacije, dok su za dečake to, pre svega, publikacije vezane za sport, auto biznis, tehničke, obrazovne i računarske. časopisi. Dakle, čitanje časopisa od strane dječaka je mnogo šire i raznovrsnije nego kod djevojčica.

Problem kreativne sudbine pisca početnika za djecu

Ovom problemu posvećen je članak E. Datnove "Povratak u kuhinju". Generalni direktor izdavačke kuće Kolobok i dve žirafe Vladimir Venkin na Drugom forumu mladih pisaca Rusije, koji je organizovala Fondacija za društveno-ekonomske i intelektualne programe Sergeja Filatova, na seminaru „Književnost za decu“ primetio je: „Ranije dobro pisci iz regiona bili su prisiljeni da se presele u Moskvu radi karijere. Sada nema tako izražene centripetalnosti, ali je regionalnim piscima još teže nego ranije.

Problem je što je perifernom autoru teško postati slavan i slavan. U najboljem slučaju će biti prepoznat, ali njegove knjige neće zadovoljiti ni mali dio populacije koji je gladan dobrog štiva. Osim toga, regionalne izdavačke kuće objavljuju knjige u malim tiražima, što u principu ne može pokriti cijelu Rusiju. Moskva i dalje ostaje sveruski izdavački centar.

Apel dječijih pjesnika na prozu

Još jedan trend u modernoj književnosti za djecu očituje se u činjenici da se dječji pjesnici sve više okreću prozi: Tim Sobakin, Lev Yakovlev, Elena Grigoryeva, Marina Bogoroditskaya prešli su na prozu. Možda je poenta ovdje u komercijalno-izdavačkoj strani stvari. “Na samom kraju 90-ih. najprogresivniji izdavači su konačno okrenuli blagonaklon pogled na moderne dječje pjesnike - objavljena je dugo očekivana dvotomna knjiga Valentina Berestova, koja je postala posthumna, odabrane pjesme Viktora Lunjina, brojne knjige Andreja Usačova u izdavačkoj kući Samovar, preštampana dečije pesme Romana Sefe u časopisu Murzilka, kalinjingradska izdavačka kuća "Amber Skaz" objavila je dve zbirke pesama moskovskog pesnika Leva Jakovljeva. Za kratko vreme, moskovska izdavačka kuća „Beli gorod“, na čelu sa pesnikom Levom Jakovljevom, uspela je da objavi pesme Olega Grigorijeva iz Lenjingrada, Georgija Judina, Valentina Berestova, Igora Irtenjeva iz Moskve“, primećuje L. Zvonareva u članku. “Osjetite nerv vremena”. Ali ako se majstori dječije poezije jedva, ali ipak ponovo objavljuju, onda se pridošlice ovdje jednostavno ne mogu probiti. Ekaterina Matjuškina, mlada književnica za decu iz Sankt Peterburga, jedna od autorki danas popularne knjige "Šape gore!" (Sankt Peterburg, "Azbuka", 2004) (drugi autor - Ekaterina Okovitaja) je takođe počeo kao pesnik. Ali, nakon što je dobila odbijanje od izdavačkih kuća, prešla je na dječju detektivsku prozu. Knjigu sa ilustracijama koje je napravio autor zainteresovao je "ABC" i izdao je u tiražu od sedam hiljada primeraka. A nakon komercijalnog uspjeha, ponudili su dodatni tiraž - dobar primjer koliko je pisati prozu postalo finansijski isplativije.

Nije tajna da komercijalni uspeh knjige direktno zavisi od zahteva čitaoca. Odmah se postavlja pitanje: zašto poezija danas nije na čast? O tome sada ne razmišljaju samo autori koji pišu za djecu. Po mnogo čemu, vrijeme je ovdje krivo, postalo je previše nepoetično. A koliko je sati, takvi su i običaji. Ili obrnuto. Ako se prisjetimo riječi Zinaide Gippius, zapisanih u dnevniku daleke 1904. godine, postaje jasno da ljudski, čitalačko-pisčevski faktor nije ništa manje važan od vremenskog. One su međusobno povezane i prelivaju se jedna u drugu. Zinaida Gippius je napisala: „... moderne zbirke poezije i talentiranih pjesnika i osrednjih pjesnika pokazale su se nikome podjednako beskorisne. Razlog, dakle, nije samo u autorima, već i u čitaocima. Razlog je vrijeme kojem pripadaju i jedni i drugi - svi naši savremenici općenito..."

Moderna književnost za djecu je u prilično kritičnom stanju, jer se svake godine smanjuje broj autora koji žele raditi u ovoj oblasti, smanjuje se tiraž izdanja za djecu, a potražnja za izdavačkim proizvodima sve manja. U velikoj mjeri za to je zaslužan razvoj informacionih tehnologija, ubrzano sazrijevanje djece, koja su često više zainteresirana za surfanje internetom i listanje stranica internetskih stranica nego za čitanje proze i poezije na „dječije“ teme.

Uprkos činjenici da je internet zaista prava riznica najrazličitijih informacija, on ne može u potpunosti da zameni čitanje knjiga za dete, tokom kojeg dete uči da razume osećanja i motive drugih ljudi, saoseća, raduje se, razvijati njegovu maštu, maštu, prostorno razmišljanje. Malo ljudi čije je djetinjstvo prošlo u vrijeme kada nije bilo interneta te sretne godine može zamisliti bez zanimljivih i uzbudljivih knjiga. Zato modernoj djeci ne treba uskratiti zadovoljstvo čitanja i uranjanja izmišljeni svijet autor.

Glavni problem dječije književnosti danas je njena nepotražnja, koja se manifestira na gotovo svim nivoima. Mladi autori se žale da nemaju gdje da objave svoja pisana djela, izdavačke kuće trpe velike finansijske gubitke zbog niske prodaje knjiga za djecu. Literatura koja govori kako voditi posao i otplaćivati ​​kamate na depozite uspješnija je od svijetlih lijepih knjiga za djecu.

Visoki troškovi publikacija za djecu također su značajan problem. Zbog činjenice da je štampanje jedno od najskupljih oblasti i istovremeno ima mnogo mogućnosti, cijena jedne dječje knjige je toliko visoka da ne mogu svi roditelji priuštiti stalnu kupovinu publikacija za dijete. Jedna strana, moderne knjige postao svjetliji, šareniji, privlačniji djeci, s druge strane, sve je to dovelo do značajnog povećanja njihove cijene i smanjenja broja prodanih primjeraka.

Prilično ozbiljan faktor je to što su urednici i izdavači, koji svim silama pokušavaju da privuku pažnju čitalaca na knjige za decu, pod uticajem komercijalizacije, kada mogućnost prodaje knjige postaje važnija od kvaliteta publikacije. Posljednjih godina tematika izdanja za djecu značajno je proširena, a takva literatura ne zadovoljava uvijek standarde kvaliteta i moralne zahtjeve. Djecu privlače razne priče i teme, ali ne shvaćaju koliko je negativan utjecaj nekvalitetne masovne književnosti na tinejdžere. savremeni životškolarci i njihove avanture. Funkciju odabira dostojnih djela trebala bi obavljati izdavačka kuća na čelu sa urednikom, ali danas je podizanje profita važnije od obezbjeđivanja djece dobrim, ljubaznim knjigama.

Uzimajući u obzir mnoge faktore, moderni izdavači tvrde da će se kriza književnosti za djecu samo pogoršavati sve dok knjige konačno ne budu potisnute s tržišta ili dožive značajne promjene.