Književnici i njihova djela. Najpoznatiji ruski pisci i njihova djela. Anatolij Pristavkin "Noć je proveo zlatni oblak"
Sada sadašnja generacija sve jasno vidi, čudi se zabludama, smije se bezumlju svojih predaka, nije uzalud ova hronika ispisana nebeskim ognjem, da svako slovo vrišti u njoj, da se odasvud upire prodoran prst kod njega, kod njega, kod sadašnje generacije; ali sadašnja generacija se smije i bahato, ponosno počinje niz novih zabluda, kojima će se kasnije smijati i potomci. "Dead Souls"
Za što? Kao inspiracija
Volite dati predmet!
Kao pravi pesnik
Prodaj svoju maštu!
Ja sam rob, nadničar, ja sam trgovac!
Dugujem ti, grešniče, za zlato,
Za tvoj bezvrijedni komad srebra
Platite božansku cijenu!
"Improvizacija I"
Književnost je jezik koji izražava sve što država misli, želi, zna, želi i treba da zna.
U srcima jednostavnih, jači je osjećaj ljepote i veličine prirode, sto puta življi nego u nama, oduševljenim pripovjedačima riječima i papirom.
"Heroj našeg vremena"
Svuda ima zvuka i svuda ima svetlosti,
I svi svjetovi imaju jedan početak,
A u prirodi nema ničega
Bez obzira kako ljubav diše.
U danima sumnje, u danima bolnih razmišljanja o sudbini moje domovine, ti si jedini moj oslonac i oslonac, o veliki, moćni, istiniti i slobodni ruski jezik! Bez vas, kako ne pasti u očaj pri pogledu na sve što se dešava kod kuće? Ali ne može se vjerovati da takav jezik nije dat velikom narodu!
Pjesme u prozi "Ruski jezik"
Dakle, dovrši svoj raskalašeni bijeg,
Bodljikavi snijeg leti sa golih polja,
Vođen ranom, snažnom mećavom,
I, zaustavljajući se u šumskoj divljini,
Okupljanje u srebrnoj tišini
Dubok i hladan krevet.
Slušaj: sram te bilo!
Vrijeme je da ustanete! Znaš sebe
Koje je vrijeme došlo;
Kod koga osećaj dužnosti nije ohladio,
Ko ima neiskvareno srce,
U kome je talenat, snaga, tačnost,
Tom sada ne bi trebao spavati...
"Pesnik i građanin"
Da li je moguće da ni ovdje neće dozvoliti i neće dozvoliti da se ruski organizam nacionalno, svojom organskom snagom, ali svakako bezlično, servilno oponaša Evropu? Ali šta onda raditi sa ruskim organizmom? Razumiju li ova gospoda šta je organizam? Odvajanje, "odvajanje" od svoje zemlje vodi u mržnju, ti ljudi mrze Rusiju, da tako kažem, prirodno, fizički: zbog klime, zbog polja, zbog šuma, zbog reda, zbog oslobođenja seljaka, zbog ruskog istorija, jednom rečju, za sve, mržnja prema svemu.
Spring! prvi kadar je izložen -
I buka je prodrla u sobu,
I blagoslov obližnjeg hrama,
I govor ljudi, i zvuk točka...
Pa, čega se bojiš, molim te reci! Sad se raduje svaka trava, svaki cvijet, a mi se krijemo, bojimo se, kakva nesreća! Oluja će ubiti! Ovo nije oluja, već milost! Da, milosti! Svi ste gromovi! Zasvijetlit će sjeverna svjetlost, trebalo bi se diviti i diviti mudrosti: „zora izlazi iz ponoćnih zemalja“! A ti se zgroziš i smisliš: ovo je za rat ili za kugu. Da li kometa dolazi, ne bih skidao pogled! Ljepota! Zvijezde su već dobro pogledale, sve su iste, a ovo je nova stvar; Pa, pogledao bih i divio se! A plašiš se i da pogledaš u nebo, drhtiš! Od svega si od sebe napravio strašilo. Eh, ljudi! "grmljavina"
Nema prosvjetljujućeg osjećaja koji pročišćava dušu od onog koji čovjek osjeti kada se upozna sa velikim umjetničkim djelom.
Znamo da se napunjenim oružjem mora pažljivo rukovati. Ali ne želimo da znamo da se prema riječi moramo odnositi na isti način. Riječ može i ubiti i učiniti zlo gorim od smrti.
Poznat je trik američkog novinara koji je, da bi povećao pretplatu na svoj časopis, počeo u drugim publikacijama objavljivati najdobratije napade na sebe od strane izmišljenih osoba: jedni su ga štampali kao prevaranta i krivokletnika, drugi kao lopov i ubica, a drugi kao razvratnik u kolosalnim razmjerima. Nije štedio na plaćanju tako prijateljskih reklama, dok svi nisu pomislili - da, očito je da je riječ o znatiželjnoj i izvanrednoj osobi kada svi tako viču o njemu! - i počeo da kupuje svoje novine.
"Život za sto godina"
Ja... mislim da poznajem Rusa u njegovoj dubini, i ne stavljam sebe u zasluge za to. Nisam proučavao ljude iz razgovora sa peterburškim fijakerima, ali sam odrastao među ljudima, na Gostomelskom pašnjaku, sa kazanom u ruci, spavao sam s njim na rosnoj travi noći, pod toplom ovčjom kožom kaput, a na Paninovoj ljuljavoj gomili iza krugova prašnjavih manira...
Između ova dva titana koji se sudaraju - nauke i teologije - nalazi se zapanjena javnost, koja brzo gubi vjeru u besmrtnost čovjeka i bilo kojeg božanstva, brzo se spuštajući na nivo čisto životinjskog postojanja. Takva je slika časa obasjanog blistavim podnevnim suncem hrišćanske i naučne ere!
"Isis otkrivena"
Sedi, drago mi je da te vidim. Odbacite svaki strah
I možeš ostati slobodan
Dajem vam dozvolu. Znate jednog od ovih dana
Mene je narod izabrao za kralja,
Ali sve je isto. Zbunjuju mi misli
Sve ove počasti, pozdravi, pokloni...
"ludo"
- Šta ti treba u inostranstvu? - pitao sam ga u trenutku kada su se u njegovoj sobi, uz pomoć posluge, pakovali njegove stvari i pakovali za otpremu na Varšavsku železničku stanicu.
- Da, samo... da dođeš sebi! - rekao je zbunjeno i sa nekako tupim izrazom lica.
"Pisma sa puta"
Da li se zaista radi kroz život ići tako da nikoga ne uvrijediš? Ovo nije sreća. Povrijediti, slomiti, slomiti, da život proključa. Ne plašim se nikakvih optužbi, ali sto puta više od smrti plašim se bezbojnosti.
Stih je ista muzika, samo u kombinaciji sa rečju, a potreban mu je i prirodan sluh, osećaj za harmoniju i ritam.
Doživite čudan osjećaj kada laganim dodirom ruke učinite da se takva masa diže i pada po volji. Kad te takva masa posluša, osjetiš moć čovjeka...
"sastanak"
Osjećaj domovine treba biti strog, suzdržan u riječima, ne elokventan, ne brbljav, ne "mahati rukama" i ne trčati naprijed (da se pokaže). Osjećaj domovine treba da bude velika gorljiva tišina.
"usamljeni"
A u čemu je tajna ljepote, u čemu je tajna i čar umjetnosti: u svjesnoj, nadahnutoj pobjedi nad mukom ili u nesvjesnoj tjeskobi ljudskog duha, koji ne vidi izlaz iz kruga vulgarnosti, bijednosti ili nepromišljenosti i je tragično osuđen da izgleda samozadovoljan ili beznadežno lažan.
"Sentimentalno sjećanje"
Od rođenja živim u Moskvi, ali bogami ne znam odakle Moskva, zašto je, zašto, zašto, šta joj treba. U Dumi, na sastancima, ja, zajedno sa drugima, govorim o urbanoj ekonomiji, ali ne znam koliko je kilometara u Moskvi, koliko ljudi ima, koliko se rađa i umire, koliko primamo i trošimo, za koliko i sa kim trgujemo... Koji je grad bogatiji: Moskva ili London? Ako je London bogatiji, zašto? I luda ga poznaje! A kad se u mislima pokrene neko pitanje, ja se stresem i prvi krene da viče: „Podnesite se komisiji! Na komisiju!
Sve novo na stari način:
Moderni pesnik
U metaforičkoj odeći
Govor je poetičan.
Ali drugi mi nisu primjer,
A moja povelja je jednostavna i stroga.
Moj stih je pionir
Lagano obučen, bos.
1926
Pod uticajem Dostojevskog, kao i strane književnosti, Bodlera i Poea, moja strast nije počela prema dekadenciji, već prema simbolizmu (već tada sam shvatio njihovu razliku). Zbirka pjesama, objavljena na samom početku 90-ih, pod naslovom "Simboli". Čini se da sam ja prvi upotrijebio ovu riječ u ruskoj književnosti.
Nalet promenljivih pojava,
Pored onih koji lete, ubrzajte:
Spojite se u jedan zalazak uspjeha
Sa prvim odsjajem pitomih zora.
Od nižeg života do porijekla
Za trenutak, jedna recenzija:
Pred jednim pametnim okom
Uzmi svoje blizance.
Nepromenljivo i divno
Dar Blažene Muze:
U duhu forme vitkih pesama,
U srcu pesama je život i toplina.
"Razmišljanja o poeziji"
Imam puno novosti. I svi su dobri. Ja sam sretan". Pišem. Želim da živim, živim, živim zauvek. Kad biste samo znali koliko sam novih pjesama napisao! Više od stotinu. Bilo je ludo, bajka, novo. Objavljujem novu knjigu, potpuno drugačiju od prethodnih. Ona će iznenaditi mnoge. Promenio sam svoje shvatanje sveta. Koliko god smiješno zvučala moja fraza, reći ću: razumio sam svijet. Mnogo godina, možda i zauvijek.
K. Balmont - L. Vilkina
Čovek je istina! Sve je u čoveku, sve je za čoveka! Samo čovjek postoji, sve ostalo je djelo njegovih ruku i njegovog mozga! Čovjek! Odlično je! Zvuči... ponosno!
"Na dnu"
Žao mi je što stvaram nešto beskorisno i nikome nije potrebno. Zbirka, knjiga pjesama u današnje vrijeme je najbeskorisnija, nepotrebna stvar... Ne mislim time da poezija nije potrebna. Naprotiv, tvrdim da je poezija neophodna, čak neophodna, prirodna i vječna. Bilo je vrijeme kada su se čitave knjige poezije činile svima potrebnima, kada su ih u potpunosti čitali, svi razumjeli i prihvatali. Ovo vrijeme je prošlo, ne naše. Modernom čitaocu nije potrebna zbirka pjesama!
Jezik je istorija jednog naroda. Jezik je put civilizacije i kulture. Dakle, proučavanje i očuvanje ruskog jezika nije besposleno zanimanje bez ikakvog posla, već hitna potreba.
Kakvi nacionalisti, patriote postaju ovi internacionalisti kad im zatreba! I sa kakvom arogancijom se rugaju "uplašenim intelektualcima" - kao da nema razloga za strah - ili "uplašenim meštanima", kao da imaju neke velike prednosti u odnosu na "filiste". A ko su, u stvari, ovi građani, "prosperitetni filisterci"? A koga i šta briga revolucionare, ako toliko preziru prosječnog čovjeka i njegovu dobrobit?
"prokleti dani"
U borbi za svoj ideal, a to je „sloboda, jednakost i bratstvo“, građani moraju koristiti sredstva koja nisu u suprotnosti sa ovim idealom.
"guverner"
„Neka vam duša bude cijela ili rascijepljena, neka vam poimanje svijeta bude mistično, realistično, skeptično ili čak idealističko (ako ste prije toga nesrećni), neka tehnika kreativnosti bude impresionistička, realistična, naturalistička, sadržaj neka bude lirski ili bajno, neka bude raspoloženje, utisak - šta god hoćeš, ali, molim te, budi logičan - neka mi je oprošten ovaj vapaj srca! – logični su u dizajnu, u konstrukciji djela, u sintaksi.
Umjetnost se rađa u beskućniku. Pisao sam pisma i priče upućene jednom dalekom nepoznatom prijatelju, ali kada je prijatelj došao, umjetnost je ustupila mjesto životu. Naravno, ne govorim o kućnoj udobnosti, već o životu, koji znači više od umjetnosti.
"S tobom smo. Dnevnik ljubavi"
Umjetnik ne može učiniti ništa više nego otvoriti svoju dušu drugima. Nemoguće mu je predstaviti unaprijed određena pravila. On je još uvijek nepoznat svijet, gdje je sve novo. Moramo zaboraviti šta je druge plijenilo, ovdje je drugačije. U suprotnom ćete slušati i ne čuti, gledaćete bez razumevanja.
Iz rasprave Valerija Brjusova "O umjetnosti"
Pa neka se odmori, bila je iscrpljena - iscrpili su je, uzbunili. A čim svane, dići će se trgovac, počeće da sklapa svoju robu, zgrabit će ćebe, otići će, izvući ovu meku posteljinu ispod starice: probudiće staricu, podići će je na noge: nije svetlo, dobro je ustati. Nemam šta raditi. U međuvremenu - baka, naša Kostroma, naša majka, Rusija!
"Vihorna Rusija"
Umjetnost nikada ne govori gomili, masama, ona se obraća pojedincu, u dubokim i skrivenim udubljenjima njegove duše.
Mihail Andrejevič Osorgin (Iljin) (1878 - 1942)
Kako čudno /.../ Koliko ima veselih i veselih knjiga, koliko briljantnih i duhovitih filozofskih istina - ali nema ništa utješnije od Propovjednika.
Babkin se usudio, - čitao je Seneka
I, zviždeći leševi,
Odnesi u biblioteku
Na marginama, uz napomenu: "Glupost!"
Babkin, prijatelju, je oštar kritičar,
Da li ste ikada razmišljali
Kakav paraplegičar bez nogu
Lagana divokoza nije dekret? ..
"čitač"
.jpg)
Riječ kritičara o pjesniku mora biti objektivno konkretna i kreativna; kritičar je, iako je naučnik, pesnik.
"Poezija riječi"
Samo o velikim stvarima vredi razmišljati, samo velike zadatke treba da postavlja pisac; postavite hrabro, a da vas ne stide vaše lične male snage.
„Istina je, ovde ima i goblinskih i vodenih“, pomislio sam gledajući ispred sebe, „ili možda ovde živi neki drugi duh... Moćni, severnjački duh koji uživa u ovoj divljini; možda pravi severnjački fauni i zdrave, plave žene lutaju ovim šumama, jedu bobice i borovnice, smeju se i jure jedna drugu.
"sjever"
Moraš biti u stanju da zatvoriš dosadnu knjigu...ostaviš loš film...i rastaješ se od ljudi koji te ne cijene!
Iz skromnosti ću paziti da ne ističem činjenicu da su na dan mog rođenja zvonila zvona i da je bilo opšte veselje naroda. Zli jezici su ovo veselje povezivali sa nekim velikim praznikom koji se poklopio sa danom mog rođenja, ali još uvek ne razumem šta još ima sa ovim praznikom?
To je bilo vrijeme kada su ljubav, dobra i zdrava osjećanja smatrani vulgarnim i reliktom; niko nije voleo, ali svi su bili žedni i, kao otrovani, padali su na sve oštro, kidajući unutrašnjost.
"Put do Kalvarije"
- Pa, šta nije u redu, - kažem u sebi, - bar za sada ukratko? Uostalom, potpuno isti oblik oproštaja od prijatelja postoji i na drugim jezicima i tamo nikoga ne šokira. Veliki pjesnik Walt Whitman, neposredno prije smrti, oprostio se od čitalaca dirljivom pjesmom "Tako dugo!", što na engleskom znači - "Zbogom!". Francuski a bientot ima isto značenje. Nema tu bezobrazluka. Naprotiv, ovaj oblik je ispunjen najljubaznijom ljubaznošću, jer je ovdje sabijeno sljedeće (približno) značenje: budite uspješni i sretni dok se ponovo ne vidimo.
"Živi kao život"
Svajcarska? Ovo je planinski pašnjak za turiste. I sam sam proputovao cijeli svijet, ali mrzim te dvonošce preživara sa Badakerom za rep. Žvakale su kroz oči sve ljepote prirode.
"Ostrvo izgubljenih brodova"
Sve što sam napisao i što ću napisati, smatram samo mentalnim smećem i ne poštujem svoje književne zasluge. I pitam se i pitam zašto naizgled pametni ljudi pronalaze neki smisao i vrijednost u mojim pjesmama. Hiljade pesama, bilo mojih ili onih pesnika koje poznajem u Rusiji, nisu vredne ni jednog pojanja moje svetle majke.
Bojim se da ruska književnost ima samo jednu budućnost: svoju prošlost.
Članak "Bojim se"
Dugo smo tražili takav zadatak, sličan sočivi, kako bi se spojeni zraci stvaralaštva umjetnika i djela mislilaca usmjerenih njime u zajedničku tačku sreli u zajednički posao i mogao zapaliti čak i hladnu supstancu leda u vatru. Sada je takav zadatak - sočivo koje vodi zajedno vašu olujnu hrabrost i hladan um mislilaca - pronađen. Ovaj cilj je stvaranje zajedničkog pisanog jezika...
"Umjetnici svijeta"
Obožavao je poeziju, trudio se da bude nepristrasan u svojim sudovima. Bio je iznenađujuće mlad u srcu, a možda čak i u umu. Uvek mi je izgledao kao dete. Bilo je nečeg detinjastog u njegovoj ošišanoj glavi, u njegovom držanju, više nalik na gimnaziju nego na vojničku. Voleo je da glumi odraslu osobu, kao i sva deca. Voleo je da glumi „majstora“, književne šefove svojih „humila“, odnosno malih pesnika i pesnikinja koje su ga okruživale. Pesnička deca su ga veoma volela.
Hodasevič, "Nekropola"
Ja, ja, ja Kakva divlja riječ!
Jesam li onaj tamo stvarno ja?
Da li se mama ovo svidela?
Žuto-siva, polusiva
I sveznajuća kao zmija?
Izgubili ste svoju Rusiju.
Jeste li odoljeli stihiji
Dobri elementi sumornog zla?
Ne? Zato umukni: odneo
Tvoja sudbina nije bez razloga
Do ruba neljubazne strane zemlje.
Šta je smisao stenjanja i tugovanja -
Rusija se mora zaslužiti!
"Šta treba da znate"
Nikad nisam prestao da pišem poeziju. Za mene su oni moja veza sa vremenom, sa novim životom mog naroda. Kada sam ih pisao, živio sam po onim ritmovima koji su zvučali u herojskoj istoriji moje zemlje. Sretan sam što sam živio u ovim godinama i vidio događaje kojima nije bilo premca.
Svi ljudi koji su nam poslati su naš odraz. I poslani su da mi, gledajući te ljude, ispravimo svoje greške, a kada ih ispravimo, i ti se ljudi ili mijenjaju ili napuštaju naše živote.
Na širokom polju ruske književnosti u SSSR-u, ja sam bio jedini književni vuk. Savjetovano mi je da farbam kožu. Smiješan savjet. Bilo da je naslikan vuk ili ošišani vuk, on i dalje ne liči na pudlu. Tretirali su me kao vuka. I nekoliko godina su me vozili po pravilima književnog kaveza u ograđenom dvorištu. Nemam zlobe, ali sam jako umoran...
Iz pisma M. A. Bulgakova I. V. Staljinu, 30. maja 1931.
Kada umrem, moji potomci će pitati moje savremenike: "Jeste li razumeli Mandelštamove pesme?" - "Ne, nismo razumeli njegove pesme." "Jeste li hranili Mandelštama, jeste li mu dali utočište?" - "Da, nahranili smo Mandeljštama, dali smo mu sklonište." "Onda ti je oprošteno."
Možda odete u Press House - ima jedan sendvič sa kavijarom i debatu - "o proleterskom zborskom štivu", ili u Politehnički muzej - nema sendviča, ali dvadeset i šest mladih pesnika čita svoje pesme o "lokomotivoj masi". ". Ne, ja ću sjediti na stepenicama, dršćući od hladnoće i sanjati da sve to nije uzalud, da, sedeći ovde na stepeništu, spremam daleki izlazak sunca renesanse. Sanjao sam i jednostavno i u stihovima, a rezultat su bili dosadni jambovi.
"Izvanredne avanture Hulija Jurenita i njegovih učenika"
Ruski pisci i pjesnici, čija djela se smatraju klasicima, danas su svjetski poznati. Djela ovih autora čitaju se ne samo u njihovoj domovini - Rusiji, već i širom svijeta.
Veliki ruski pisci i pesnici
Poznata činjenica koju su dokazali istoričari i književni kritičari: najbolja djela ruskih klasika napisana su u zlatnom i srebrnom vijeku.
Svima su poznata imena ruskih pisaca i pjesnika, koji spadaju u svjetske klasike. Njihov rad je zauvek ostao u svetskoj istoriji kao važan element.
Djelo ruskih pjesnika i pisaca "zlatnog doba" je zora u ruskoj književnosti. Mnogi pjesnici i prozni pisci razvili su nove smjerove, koji su se kasnije sve više koristili u budućnosti. Ruski pisci i pjesnici, čija se lista može nazvati beskrajnom, pisali su o prirodi i ljubavi, o svjetlosti i nepokolebljivosti, o slobodi i izboru. U književnosti Zlatnog, kao i kasnije Srebrno doba, odražava stavove ne samo pisaca prema istorijskih događaja već naroda u cjelini.
I danas, gledajući kroz gustinu vekova na portrete ruskih pisaca i pesnika, svaki napredni čitalac shvata koliko su svetla i proročanska bila njihova dela, napisana pre više od deset godina.
Književnost je podijeljena na mnoge teme koje su činile osnovu djela. Ruski pisci i pesnici govorili su o ratu, o ljubavi, o miru, potpuno se otvarajući svakom čitaocu.
"Zlatno doba" u književnosti
„Zlatno doba“ u ruskoj književnosti počinje u devetnaestom veku. Glavni predstavnik ovog perioda u književnosti, a posebno u poeziji, bio je Aleksandar Sergejevič Puškin, zahvaljujući kome je ne samo ruska književnost, već i cijela ruska kultura u cjelini stekla svoj poseban šarm. Puškinovo djelo sadrži ne samo poetska djela, već i prozne priče.
Poezija "zlatnog doba": Vasilij Žukovski
Početak ovog vremena postavio je Vasilij Žukovski, koji je postao Puškinov učitelj. Žukovski je otvorio takav pravac ruske književnosti kao romantizam. Razvijajući ovaj pravac, Žukovski je napisao ode, koje su bile nadaleko poznate po svojim romantičnim slikama, metaforama i personifikacijama, čija lakoća nije bila u pravcima koji su se koristili u ruskoj književnosti prošlosti.
Mikhail Lermontov
Još jedan veliki pisac i pjesnik za "zlatno doba" ruske književnosti bio je Mihail Jurjevič Ljermontov. Njegovo prozno djelo "Heroj našeg vremena" svojevremeno je steklo veliku slavu, jer je opisivalo rusko društvo kakvo je bilo u tom periodu, o kojem piše Mihail Jurjevič. Ali svi čitaoci Lermontovljevih pjesama zaljubili su se još više: tužni i tužni redovi, sumorne i ponekad strašne slike - pjesnik je uspio sve to napisati tako osjetljivo da svaki čitatelj još uvijek može osjetiti ono što je zabrinulo Mihaila Jurijeviča.
Proza zlatnog doba
Ruski pisci i pesnici oduvek su se odlikovali ne samo svojom izuzetnom poezijom, već i prozom.
Lev Tolstoj
Jedan od najznačajnijih pisaca "zlatnog doba" bio je Lav Tolstoj. Njegov veliki epski roman "Rat i mir" postao je poznat cijelom svijetu i uvršten je ne samo na spiskove ruskih klasika, već i svijeta. Opisujući život ruskog sekularnog društva u to vrijeme Otadžbinski rat 1812. Tolstoj je uspio pokazati sve suptilnosti i karakteristike ponašanja peterburškog društva, koje dugo od početka rata kao da nije učestvovalo u sveruskoj tragediji i borbi.
Još jedan Tolstojev roman, koji se i danas čita u inostranstvu iu domovini pisca, bilo je djelo "Ana Karenjina". Priča o ženi koja se zaljubila u muškarca svim srcem i prošla kroz neviđene teškoće zarad ljubavi, a ubrzo pretrpjela izdaju, zaljubila se u cijeli svijet. Dirljiva priča o ljubavi koja vas ponekad može izluditi. Tužan kraj postao je jedinstvena karakteristika romana - bilo je to jedno od prvih djela u kojem lirski junak ne samo da umire, već namjerno prekida svoj život.
Fedor Dostojevski
Pored Lava Tolstoja, značajan pisac je postao i Fjodor Mihajlovič Dostojevski. Njegova knjiga „Zločin i kazna“ postala je ne samo „Biblija“ visoko moralne osobe sa savešću, već i svojevrsni „učitelj“ za nekoga ko mora da donese težak izbor, predviđajući sve ishode događaja. Lirski junak djela ne samo da je donio pogrešnu odluku koja ga je upropastila, već je na sebe preuzeo mnogo muka koje su ga proganjale danonoćno.
U delu Dostojevskog nalazi se i delo „Poniženi i uvređeni“, koje tačno odražava celokupnu suštinu ljudske prirode. Unatoč činjenici da je od trenutka pisanja prošlo mnogo vremena, ti problemi čovječanstva, koje je opisao Fedor Mihajlovič, i danas su relevantni. Glavni lik, uvidjevši svu beznačajnost ljudske "male duše", počinje osjećati gađenje prema ljudima, prema svemu čime se ljudi bogatih slojeva ponose, a koji su od velikog značaja za društvo.
Ivan Turgenjev
Drugi veliki pisac ruske književnosti bio je Ivan Turgenjev. Pišući ne samo o ljubavi, dotakao se najvažnijih problema svijeta oko sebe. Njegov roman "Očevi i sinovi" jasno opisuje odnos djece i roditelja, koji je i danas ostao potpuno isti. Nerazumijevanje između starije i mlađe generacije je vjekovni problem porodičnih odnosa.
Ruski pisci i pjesnici: Srebrno doba književnosti
Srebrno doba u ruskoj književnosti smatra se početkom dvadesetog veka. Posebnu ljubav čitalaca stiču pjesnici i pisci Srebrnog doba. Možda je ovaj fenomen posljedica činjenice da je životni vijek pisaca bliži našem vremenu, dok su ruski pisci i pjesnici "zlatnog doba" pisali svoja djela, živeći na potpuno drugačijim moralnim i duhovnim principima.
Poezija srebrnog doba
Svetle ličnosti koje odlikuju ovaj književni period bili su, nesumnjivo, pesnici. Pojavili su se mnogi pravci i tokovi poezije, koji su nastali kao rezultat podjele mišljenja o djelovanju ruskih vlasti.
Aleksandar Blok
Sumorno i tužno djelo Aleksandra Bloka prvo se pojavilo u ovoj fazi književnosti. Sve Blokove pjesme prožete su čežnjom za nečim izuzetnim, nečim svijetlim i svijetlim. Najpoznatija pjesma je „Noć. Spolja. Lampa. Farmacija” savršeno opisuje Blokov pogled na svijet.
Sergej Jesenjin
Jedna od najsjajnijih figura Srebrnog doba bio je Sergej Jesenjin. Pjesme o prirodi, ljubavi, prolaznosti vremena, nečijim "grijesima" - sve se to može naći u pjesnikovom stvaralaštvu. Danas nema nijedne osobe koja ne bi pronašla Jesenjinovu pjesmu koja može zadovoljiti i opisati stanje duha.
Vladimir Majakovski
Ako govorimo o Jesenjinu, onda odmah želim da pomenem Vladimira Majakovskog. Oštar, glasan, samouveren - upravo je to bio pesnik. Reči koje su izašle ispod pera Majakovskog, a danas zadivljuju svojom snagom - Vladimir Vladimirovič je sve shvatio tako emotivno. Pored grubosti, u stvaralaštvu Majakovskog, koji nije dobro prošao u privatnom životu, postoji i ljubavna poezija. Priča o pjesnikinji i Lili Brik poznata je u cijelom svijetu. Brik je bio taj koji je u njemu otkrio sve najnježnije i senzualnije, a Majakovski je, zauzvrat za to, kao da ju je idealizirao i oboženjavao u svojoj ljubavnoj lirici.
Marina Tsvetaeva
Ličnost Marine Tsvetaeve poznata je i cijelom svijetu. I sama pjesnikinja je imala osebujne karakterne crte, što se odmah vidi iz njenih pjesama. Doživljavajući sebe kao božanstvo, čak je i u svojim ljubavnim tekstovima svima jasno stavila do znanja da nije od onih žena koje su u stanju da se uvrijede. Međutim, u svojoj pesmi „Koliko je palo u ovaj ponor“ pokazala je koliko je bila nesrećna mnogo, mnogo godina.
Proza srebrnog doba: Leonid Andreev
Veliki doprinos za fikcija napravio Leonid Andreev, koji je postao autor priče "Juda Iskariotski". U svom radu, on je biblijsku priču o izdaji Isusa predstavio malo drugačije, razotkrivši Judu ne samo kao izdajnika, već kao osobu koja pati od zavisti prema ljudima koje su svi voljeli. Usamljeni i čudni Juda, koji je u svojim pričama i pričama nalazio zanos, uvijek je dobijao samo podsmijeh u lice. Priča govori o tome kako je čovjeku lako slomiti duh i natjerati ga na bilo kakvu podlost ako nema ni podršku ni bliske ljude.
Maksim Gorki
Za književnu prozu srebrnog doba važan je i doprinos Maksima Gorkog. Pisac je u svakom svom djelu skrivao određenu suštinu, shvativši koju, čitalac shvaća svu dubinu onoga što je pisca zabrinulo. Jedno od tih djela bila je pripovijetka "Starica Izergil", koja je podijeljena u tri mala dijela. Tri komponente, tri životna problema, tri vrste usamljenosti - sve je to pisac pažljivo prikrivao. Ponosni orao bačen u ponor samoće; plemeniti Danko, koji je svoje srce dao sebičnim ljudima; starica koja je ceo život tražila sreću i ljubav, ali je nikada nije našla - sve se to može naći u kratkoj, ali izuzetno životnoj priči.
Još jedno važno djelo u Gorkijevom radu bila je predstava "Na dnu". Život ljudi koji su ispod granice siromaštva – to je ono što je postalo osnova predstave. Opisi koje je Maxim Gorky dao u svom radu pokazuju koliko čak i vrlo siromašni ljudi, kojima u osnovi ništa ne treba, samo žele da budu sretni. Ali sreća svakog od likova je u različitim stvarima. Svaki od likova u predstavi ima svoje vrijednosti. Osim toga, Maksim Gorki je pisao o "tri istine" života koje se mogu primijeniti savremeni život. Laži za dobro; nema sažaljenja za osobu; istina neophodna čovjeku - tri pogleda na život, tri mišljenja. Konflikt, koji ostaje nerazriješen, ostavlja svakom liku, kao i svakom čitaocu, da se odluči.
kulture
Ova lista sadrži imena najvećih pisaca svih vremena različitih naroda koji su pisali na različitim jezicima. Oni koji se bar nekako zanimaju za književnost, nesumnjivo su upoznati s njima iz njihovog divnog stvaralaštva.
Danas se želim prisjetiti onih koji su ostali na stranicama istorije kao izuzetnih autora velikih djela koja su tražena dugi niz godina, decenija, stoljeća, pa čak i milenijuma.
1) Latinski: Publius Virgil Maro
Drugi veliki pisci koji su pisali na istom jeziku: Marko Tulije Ciceron, Gaj Julije Cezar, Publije Ovidije Nazon, Kvint Horacije Flak
Vi sigurno poznajete Vergilija iz njegovog čuvenog epa "Eneida", koja je posvećena padu Troje. Vergilije je verovatno najstroži perfekcionista u istoriji književnosti. Pisao je svoju pjesmu zapanjujuće sporom - samo 3 stiha dnevno. Nije htio brže, da bude siguran da je nemoguće bolje napisati ova tri reda.
Na latinskom, podređena rečenica, zavisna ili nezavisna, može se pisati bilo kojim redom, uz nekoliko izuzetaka. Dakle, pjesnik ima veliku slobodu u određivanju kako njegova poezija zvuči, ne mijenjajući ni na koji način značenje. Virgil je razmatrao svaku opciju u svakoj fazi.
Vergilije je takođe napisao još dva dela na latinskom - "Bucoliki"(38 pne) i "Georgics"(29. pne). "Georgics"- 4 djelimično didaktičke pjesme o poljoprivredi, uključujući razne vrste savjeta, na primjer, da se ne sadi grožđe pored stabala masline: listovi masline su vrlo zapaljivi, a na kraju sušnog ljeta mogu se zapaliti, kao i sve okolo, zbog do munje.
Takođe je hvalio Aristeja, boga pčelarstva, jer je med bio jedini izvor šećera za evropski svet sve dok šećerna trska nije doneta u Evropu sa Kariba. Pčele su obožene, a Vergilije je objasnio kako nabaviti košnicu ako je farmer nema: ubijte jelena, divlju svinju ili medvjeda, rasparajte im trbuh i ostavite ih u šumi, moleći se bogu Aristeju. Za nedelju dana će poslati košnicu na leš životinje.
Virgil je napisao da bi mu se svidjela njegova pjesma "Eneida" spaljena nakon njegove smrti, jer je ostala nedovršena. Međutim, rimski car Gaj Julije Cezar August, odbio je to učiniti, zahvaljujući čemu je pjesma opstala do danas.
2) Starogrčki: Homer
Drugi veliki pisci koji su pisali na istom jeziku: Platon, Aristotel, Tukidid, Apostol Pavle, Euripid, Aristofan
Homer se, možda, može nazvati najveći pisac svih vremena i naroda, ali se o njemu ne zna mnogo. Vjerovatno je bio slijep čovjek koji je pričao priče zapisane 400 godina kasnije. Ili je u stvari na pjesmama radila čitava grupa pisaca, koji su dodali nešto o Trojanskom ratu i Odiseji.
u svakom slučaju, "Ilijada" i "Odiseja" napisane su na starogrčkom, dijalektu koji se počeo nazivati homerskim za razliku od atičkog koji je uslijedio kasnije i koji ga je zamijenio. "Ilijada" opisuje poslednjih 10 godina borbe Grka sa Trojancima izvan zidina Troje. Ahilej je glavni lik. Ljut je što se kralj Agamemnon prema njemu i njegovim trofejima odnosi kao prema vlastitom vlasništvu. Ahil je odbio da učestvuje u ratu koji je već trajao 10 godina i u kojem su Grci izgubili hiljade svojih vojnika u borbi za Troju.
Ali nakon uvjeravanja, Ahil je dozvolio svom prijatelju (a možda i ljubavniku) Patroklu, koji nije želio više čekati, da se pridruži ratu. Međutim, Patrokla je porazio i ubio Hektor, vođa trojanske vojske. Ahil je jurnuo u bitku i natjerao trojanske bataljone u bijeg. Bez vanjske pomoći, ubio je mnoge neprijatelje, borio se s bogom rijeke Scamander. Ahil je na kraju ubio Hektora, a pjesma se završava pogrebnim ceremonijama.
"Odiseja"- nenadmašno avanturističko remek-djelo o 10-godišnjim lutanjima Odiseja, koji je pokušao da se vrati kući nakon završetka Trojanskog rata zajedno sa svojim narodom. Vrlo kratko se spominju detalji o padu Troje. Kada je Odisej otišao u Zemlju mrtvih, gde je među ostalima pronašao Ahila.
Ovo su samo dva Homerova djela koja su preživjela i dospjela do nas, međutim, da li ih je bilo, nije tačno poznato. Međutim, ova djela su u osnovi cijele evropske književnosti. Pjesme su pisane daktilnim heksametrom. Mnoge pjesme su napisane u znak sjećanja na Homera u zapadnoj tradiciji.
3) Francuski: Victor Hugo
Drugi veliki pisci koji su pisali na istom jeziku: René Descartes, Voltaire, Alexandre Dumas, Molière, François Rabelais, Marcel Prust, Charles Baudelaire
Francuzi su oduvijek bili ljubitelji dugih romana, od kojih je najduži ciklus "U potrazi za izgubljenim vremenom" Marcel Prust. Međutim, Viktor Igo je možda najpoznatiji francuski prozaik i jedan od najvećih pesnika 19. veka.
Njegova najpoznatija djela su "Katedrala Notr Dam"(1831) i "Les Misérables"(1862). Prvi rad čak je bio osnova poznatog crtanog filma "Grbavac iz Notr Dama" studija Walt Disney Pictures Međutim, u Hugovom pravom romanu sve se završilo daleko od toga da je bilo tako fantastično.
Grbavi Kvazimodo je bio beznadežno zaljubljen u Ciganku Esmeraldu, koja se prema njemu dobro ponašala. Međutim, Frollo, zli svećenik, bacio je oko na ljepotu. Frollo ju je pratio i vidio kako se zamalo ispostavilo da je ljubavnica kapetana Phoebusa. Kao osvetu, Frollo je predao cigana pravdi, optužujući kapetana za ubistvo, kojeg je zapravo sam ubio.
Nakon mučenja, Esmeralda je priznala da je navodno počinila zločin i da je trebala biti obješena, ali ju je u posljednjem trenutku spasio Kvazimodo. Na kraju, Esmeralda je ipak pogubljena, Frollo je izbačen iz katedrale, a Kvazimodo je umro od gladi, grleći leš svoje voljene.
"Les Misérables" također ne posebno veseo roman, barem jedan od glavnih likova - Cosette - opstaje, uprkos činjenici da je morala patiti gotovo cijeli život, kao i svi junaci romana. To je klasična priča o fanatičnom provođenju zakona, ali gotovo niko ne može pomoći onima kojima je pomoć zaista najpotrebnija.
4) španski: Miguel de Cervantes Saavedra
Drugi veliki pisci koji su pisali na istom jeziku: Horhe Luis Borhes
Glavno Servantesovo djelo je, naravno poznati roman "Lukavi Hidalgo Don Kihot od La Manče". Napisao je i zbirke kratkih priča, romantični roman "Galatea", roman "Persiles i Sihismunda" i neki drugi radovi.
Don Kihot je i danas prilično urnebesan lik čije je pravo ime Alonso Quejana. Toliko je čitao o vitezovima ratnicima i njihovim poštenim damama da je sebe počeo smatrati vitezom, putujući selom i upadajući u razne avanture, tjerajući svakoga ko ga sretne na putu da ga pamte po nepromišljenosti. On se sprijatelji sa običnim farmerom, Sančom Pansom, koji pokušava da vrati Don Kihota u stvarnost.
Poznato je da je Don Kihot pokušao da se bori sa njim vjetrenjače, spašavao ljude kojima njegova pomoć obično nije bila potrebna, te je bio mnogo puta pretučen. Drugi dio knjige objavljen je 10 godina nakon prvog i predstavlja prvo djelo moderna književnost. Svi likovi znaju za priču o Don Kihotu, koja je ispričana u prvom dijelu.
Sada svi koje sretne pokušavaju ismijati njega i Pansa, testirajući njihovu vjeru u duhu viteštva. Na kraju se vraća u stvarnost kada izgubi borbu sa Vitezom Belog Meseca, otruje se kod kuće, razboli i umire, ostavljajući sav novac svojoj nećakinji pod uslovom da se ona ne uda za čoveka koji čita nepromišljene priče o viteštvo.
5) Holandski: Joost van den Vondel
Drugi veliki autori koji su pisali na istom jeziku: Peter Hooft, Jakob Kats
Vondel je najistaknutiji holandski pisac koji je živio u 17. vijeku. Bio je pjesnik i dramaturg i bio je predstavnik "zlatnog doba" holandske književnosti. Njegova najpoznatija predstava je "Geisbrecht of Amsterdam", istorijska drama koja je izvedena na Novu godinu u Amsterdam City Theatreu između 1438. i 1968. godine.
Predstava govori o Geisbrechtu IV, koji je, prema drami, napao Amsterdam 1303. godine kako bi povratio čast porodici i vratio titulano plemstvo. Osnovao je na ovim mjestima nešto poput titule barona. Vondelovi istorijski izvori bili su netačni. U stvari, invaziju je izveo sin Geisbrechta, Jan, koji se pokazao pravim herojom, srušivši tiraniju koja je vladala u Amsterdamu. Danas je Gajsbreht nacionalni heroj zbog greške ovog pisca.
Vondel je takođe napisao još jedno remek-delo, epsku pesmu pod nazivom "Jovan Krstitelj"(1662) o životu Jovana. Ovo djelo je nacionalni ep Holandije. Vondel je i autor drame "Lucifer"(1654), koja ispituje dušu biblijskog lika, kao i njegov karakter i motive kako bi se odgovorilo na pitanje zašto je to učinio. Ova predstava inspirisala je Engleza Džona Miltona da piše 13 godina kasnije "Izgubljeni raj".
6) portugalski: Luis de Camões
Drugi veliki pisci koji su pisali na istom jeziku: José Maria Esa de Queiroz, Fernando António Nugueira Pessoa
Camões se smatra najvećim pjesnikom Portugala. Njegovo najpoznatije djelo je "Luzijade"(1572). Luzijadi su bili narod koji je nastanjivao rimsku regiju Luzitaniju, na čijem se mjestu nalazi moderni Portugal. Ime dolazi od imena Lusa (Lusus), bio je prijatelj boga vina Bacchusa, smatra se rodonačelnikom portugalskog naroda. "Luzijade"- epska pjesma koja se sastoji od 10 pjesama.
Pjesma govori o svim poznatim portugalskim pomorskim putovanjima radi otkrivanja, osvajanja i kolonizacije novih zemalja i kultura. Ona je donekle slična "Odiseja" Homer, Camões hvali Homera i Vergilija mnogo puta. Djelo počinje opisom putovanja Vasca da Game.
Ovo je istorijska pesma koja rekreira mnoge bitke, revoluciju 1383-85, otkriće da Game, trgovinu sa gradom Kalkutom u Indiji. Luizijade su oduvek gledane grčki bogovi, iako se da Gama, kao katolik, molio svom Bogu. Na kraju, pjesma spominje Magellana i govori o slavnoj budućnosti portugalske plovidbe.
7) Njemački: Johann Wolfgang von Goethe
Drugi veliki pisci koji su pisali na istom jeziku: Friedrich von Schiller, Arthur Schopenhauer, Heinrich Heine, Franz Kafka
Govoreći o Nemačka muzika, ne može se ne spomenuti Bacha, na isti način njemačka književnost ne bi bila tako potpuna bez Getea. Mnogi veliki pisci su pisali o njemu ili koristili njegove ideje u oblikovanju svog stila. Gete je napisao četiri romana, veliki broj pesama i dokumentarnih filmova, naučnih eseja.
Bez sumnje, njegovo najpoznatije djelo je knjiga "Tuge mladog Vertera"(1774). Gete je osnovao nemački romantičarski pokret. Beethovenova 5. simfonija se u potpunosti poklapa sa Goetheovom "Werther".
roman "Tuge mladog Vertera" govori o nezadovoljnom romantizmu glavnog junaka, koji dovodi do njegovog samoubistva. Priča je ispričana u obliku pisama i učinila je epistolarnim romanom popularnim najmanje narednih stoljeće i po.
Međutim, remek-delo Geteovog pera je i dalje pesma "Faust" koji se sastoji od 2 dijela. Prvi dio je objavljen 1808. godine, drugi 1832. godine, u godini pisčeve smrti. Legenda o Faustu postojala je mnogo prije Getea, ali Geteova dramatična priča ostaje najpoznatija priča o ovom junaku.
Faust je naučnik čije je neverovatno znanje i mudrost prijalo Bogu. Bog šalje Mefistofela ili đavola da provjere Fausta. Priča o dogovoru sa đavolom često se pominjala u književnosti, ali najpoznatija je možda priča o Geteovom Faustu. Faust potpisuje sporazum sa đavolom, obećavajući svojoj duši u zamjenu da će đavo učiniti sve što Faust želi na Zemlji.
Ponovo postaje mlad i zaljubljuje se u djevojku Gretchen. Gretchen uzima napitak od Fausta kako bi pomogla majčinoj nesanici, ali je napitak otruje. Ovo izluđuje Gretchen, ona udavi svoju novorođenu bebu, potpisujući smrtnu presudu. Faust i Mefistofeles provaljuju u zatvor da je spasu, ali Grečen odbija da ide s njima. Faust i Mefistofel se skrivaju, a Bog daje oprost Gretchen dok čeka na pogubljenje.
Drugi dio je nevjerovatno težak za čitanje, jer čitatelj mora biti dobro upućen u grčku mitologiju. Ovo je svojevrsni nastavak priče započete u prvom dijelu. Faust, uz pomoć Mefistofela, postaje neverovatno jak i pokvaren do samog kraja priče. Sjeća se zadovoljstva biti dobra osoba i odmah umire. Mefistofel dolazi po njegovu dušu, ali je anđeli uzimaju za sebe, zauzimaju se za dušu Fausta, koji se ponovo rađa i uznosi na nebo.
8) ruski: Aleksandar Sergejevič Puškin
Drugi veliki pisci koji su pisali na istom jeziku: Lav Tolstoj, Anton Čehov, Fjodor Dostojevski
Danas se Puškin pamti kao otac izvorne ruske književnosti, za razliku od one ruske književnosti koja je imala jasnu notu zapadnog uticaja. Pre svega, Puškin je bio pesnik, ali je pisao u svim žanrovima. Drama se smatra njegovim remek-djelom. "Boris Godunov"(1831) i pesmu "Eugene Onegin"(1825-32).
Prvo djelo je drama, drugo je roman u poetskoj formi. "Onjegin" napisano isključivo u sonetima, a Puškin je izmislio nova forma soneta, po čemu se njegovo delo razlikuje od soneta Petrarke, Šekspira i Edmunda Spensera.
Glavni lik pesme - Eugene Onjegin - je model na kojem se zasnivaju svi Rusi. književnih heroja. Onjegin se tretira kao osoba koja ne ispunjava nikakve standarde prihvaćene u društvu. On luta, igra se kockanje, bori se u duelima, nazivaju ga sociopatom, iako nije okrutan ili zao. Ova osoba, radije, ne mari za vrijednosti i pravila koja su prihvaćena u društvu.
Mnoge Puškinove pjesme bile su osnova baleta i opera. Veoma ih je teško prevesti na bilo koji drugi jezik, uglavnom zato što poezija jednostavno ne može zvučati isto na drugom jeziku. To je ono što razlikuje poeziju od proze. Jezici se često ne podudaraju u mogućnostima riječi. Poznato je da inuitski jezik Eskima ima 45 različitih riječi za snijeg.
ipak, "Onjegin" preveden na mnoge jezike. Vladimir Nabokov je preveo pesmu na engleski, ali je umesto jednog toma dobio čak 4. Nabokov je zadržao sve definicije i opisne detalje, ali je potpuno ignorisao muziku poezije.
Sve je to zbog činjenice da je Puškin imao nevjerovatno jedinstven stil pisanja koji mu je omogućio da se dotakne svih aspekata ruskog jezika, čak i izmišljajući nove sintaktičke i gramatičke oblike i riječi, uspostavljajući mnoga pravila koja gotovo svi ruski pisci koriste i danas.
9) Italijanski: Dante Alighieri
Drugi veliki autori koji su pisali na istom jeziku: nijedan
Ime Durante na latinskom znači "izdržljiv" ili "vječni". Dante je bio taj koji je pomogao da se različiti italijanski dijalekti svog vremena transformišu u moderni italijanski. Dijalekt Toskane, gdje je Dante rođen u Firenci, je standard za sve Italijane zahvaljujući "Divine Comedy" (1321), remek-delo Dantea Aligijerija i jedno od najvećih dela svetske književnosti svih vremena.
U vrijeme pisanja ovog djela, talijanske regije su imale svaki svoj dijalekt, koji su se međusobno prilično razlikovali. Danas, kada želite da naučite italijanski kao strani jezik, skoro uvek ćete početi sa firentinskom verzijom Toskane zbog njenog značaja u književnosti.
Dante putuje u pakao i čistilište kako bi saznao o kaznama koje služe grešnici. Za različite zločine postoje različite kazne. One koje optužuju za požudu vjetar tjera vjetar, uprkos umoru, jer ih je u životu tjerao vjetar sladostrasnosti.
Oni koje Dante smatra hereticima krivi su za podjelu crkve na nekoliko grana, među njima i proroka Muhameda. Osuđuju se na rascjep od vrata do prepona, a kaznu vrši đavo mačem. U takvom rastrzanom stanju hodaju u krug.
AT "komedija" tu su i opisi raja, koji su takođe nezaboravni. Dante koristi Ptolomejev koncept raja da je Nebo sačinjeno od 9 koncentričnih sfera, od kojih svaka autora i Beatriče, njegovu ljubavnicu i vodičku, približava Bogu na samom vrhu.
Nakon susreta sa različitim poznate ličnosti iz Biblije, Dante se nalazi licem u lice sa Gospodom Bogom, prikazanim kao tri prelepa kruga svetlosti, koja se spajaju u jedan, iz kojeg izlazi Isus, inkarnacija Boga na Zemlji.
Dante je i autor drugih manjih pjesama i eseja. Jedan od radova - "O narodnoj elokvenciji" govori o značaju italijanskog jezika kao govornog jezika. Napisao je i pjesmu "Novi zivot" odlomcima u prozi u kojima brani plemenitu ljubav. Nijedan drugi pisac nije tečno govorio jezik kao Dante italijanski.
10) Engleski: William Shakespeare
Drugi veliki pisci koji su pisali na istom jeziku: Džon Milton, Semjuel Beket, Džefri Čoser, Virdžinija Vulf, Čarls Dikens
Voltaire zvani Shakespeare "ta pijana budala", i njegova djela "ta ogromna balega". Ipak, utjecaj Shakespearea na književnost je neosporan, i to ne samo engleske, već i književnosti većine drugih svjetskih jezika. Danas je Shakespeare jedan od najprevođenijih pisaca, njegova kompletna djela prevedena su na 70 jezika, a razne drame i pjesme - na više od 200.
Oko 60 posto svih popularni izrazi, citati i idiomi engleskog jezika dolaziti iz Biblija kralja Džejmsa(engleski prijevod Biblije), 30 posto od Shakespearea.
Prema pravilima Šekspirovog vremena, tragedije su na kraju zahtevale smrt barem jednog glavnog junaka, ali u idealnoj tragediji svi umiru: "Hamlet" (1599-1602), "Kralj Lir" (1660), "Otelo" (1603), "Romeo i julija" (1597).
Za razliku od tragedije, postoji komedija, u kojoj će se neko na kraju sigurno oženiti, au idealnoj komediji se svi likovi žene i vjenčaju: "San u letnjoj noći" (1596), "Puno buke oko ničega" (1599), "Dvanaesta noć" (1601), "Vesele žene iz Windsora" (1602).
Shakespeare je maestralno pojačao napetost između likova u odličnoj kombinaciji sa zapletom. Umeo je, kao niko drugi, da organski opiše ljudska priroda. Pravi Shakespeareov genije može se nazvati skepticizmom, koji prožima sva njegova djela, sonete, drame i pjesme. On, očekivano, hvali najviše moralne principe čovječanstva, ali ti principi su uvijek izraženi u uslovima idealnog svijeta.
17.01.2016. u 18:22 · pavlofox · 20 880
Top 10. Najbolja djela ruskih klasika
Mnogi od nas iz škole ostali su u uvjerenju da su ruski klasici uglavnom prilično dosadno i nezamislivo razvučeno djelo na nekoliko stotina stranica o životnim nedaćama, duševnim patnjama i filozofskim traganjima glavnih likova. Prikupili smo ruske klasike koje je nemoguće ne pročitati do kraja.
10. Anatolij Pristavkin “Zlatni oblak je proveo noć”
„Zlatni oblak je proveo noć“ Anatolija Pristavkina- priča koja je prodorna u svojoj tragediji, koja se dogodila siročadi, braći blizancima Saši i Kolki Kuzminu, koji su zajedno sa ostalom decom iz sirotišta tokom ratnih godina evakuisani na Kavkaz. Ovdje je odlučeno da se osnuje radna kolonija za uređenje zemljišta. Ispostavlja se da su djeca nevine žrtve vladine politike prema narodima Kavkaza. Ovo je jedna od najsnažnijih i najiskrenijih priča o vojnoj siročadi i deportaciji kavkaskih naroda. “Zlatni oblak proveo noć” preveden je na 30 jezika svijeta i s pravom je jedan od najbolji radovi Ruski klasici. 10. mjesto u našem rejtingu.
9. Boris Pasternak "Doktor Živago"
roman Boris Pasternak "Doktor Živago" koja mu je donela svetsku slavu i nobelova nagrada- na 9. mestu na listi najboljih dela ruskih klasika. Za svoj roman Pasternaka su oštro kritizirali predstavnici službenog književnog svijeta u zemlji. Rukopis knjige zabranjen je za objavljivanje, a sam pisac je, pod pritiskom, bio primoran da odbije da uruči prestižnu nagradu. Nakon Pasternakove smrti, prebačena je na njegovog sina.
8. Mihail Šolohov "Tihi teče Don"
Po obimu i obimu perioda života glavnih likova opisanih u njemu, može se uporediti sa "Ratom i mirom" Lava Tolstoja. Ovo je epska priča o životu i sudbini predstavnika donskih kozaka. Roman pokriva tri najteže epohe u zemlji: prvo svjetski rat, revolucija 1917. i građanski rat. Šta se tih dana događalo u dušama ljudi, koji su razlozi natjerali rodbinu i prijatelje da stanu na suprotne strane barikada? Pisac pokušava odgovoriti na ova pitanja u jednom od najboljih djela ruske klasične književnosti. " Tihi Don” – na 8. mjestu naše ocjene.
7. Priče Antona Čehova
Univerzalno priznati klasik ruske književnosti, zauzima 7. mjesto na našoj listi. Jedan od najpoznatijih svjetskih dramskih pisaca, napisao je više od 300 djela različitih žanrova i umro je vrlo rano, u 44. godini. Čehovljeve priče, ironične, smiješne i ekscentrične, odražavale su realnost života tog doba. Ni sada nisu izgubili na aktuelnosti. Posebnost njegovih kratkih radova nije da odgovara na pitanja, već da ih postavlja čitaocu.
6. I. Ilf i E. Petrov "Dvanaest stolica"
Romani pisaca sa prekrasnim smislom za humor I. Ilfa i E. Petrova "Dvanaest stolica" i "Zlatno tele" zauzimaju 6. mjesto među najboljim djelima ruskih klasika. Nakon što ih pročita, svaki čitalac će to shvatiti klasična književnost- nije samo zanimljivo i uzbudljivo, već i smiješno. Avanture velikog stratega Ostapa Bendera, protagonista knjiga Ilfa i Petrova, nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Neposredno nakon prvog objavljivanja, djela pisaca naišla su na dvosmislenu percepciju u književnim krugovima. Ali vrijeme je pokazalo njihovu umjetničku vrijednost.
5.
Na petom mestu u našoj rang listi najboljih dela ruskih klasika - Arhipelag Gulag Aleksandra Solženjicina. Ovo nije samo sjajan roman o jednom od najtežih i najstrašnijih perioda u istoriji zemlje - represiji u SSSR-u, već i autobiografsko delo, na osnovu ličnog iskustva autora, kao i pisama i memoara više od dvije stotine logoraša. Izdavanje romana na Zapadu popraćeno je glasnim skandalom i progonom Solženjicina i drugih disidenata. Objavljivanje Arhipelaga Gulag postalo je moguće u SSSR-u tek 1990. godine. Roman je jedan od najbolje knjige veka.
4. Nikolaj Gogolj "Večeri na salašu kod Dikanke"
Nikolaj Vasiljevič Gogolj je univerzalno priznati klasik svjetskog značaja. Krunom njegovog rada smatra se roman "Mrtve duše", čiji je drugi tom sam autor uništio. Ali naša ocjena najboljih djela ruskih klasika uključivala je prvu knjigu Gogolj - "Večeri na salašu kod Dikanke". Teško je povjerovati da su priče uključene u knjigu i ispisane iskričavim humorom bile praktično prvo iskustvo u Gogoljevom pisanju. Laskavu recenziju o delu ostavio je Puškin, koji je bio iskreno zadivljen i fasciniran Gogoljevim pričama, napisanim živahnim, poetskim jezikom bez pretencioznosti i ukočenosti.
Događaji opisani u knjizi odvijaju se u različitim vremenskim periodima: u XVII, XVIII XIX vijeka.
3. Fjodor Dostojevski "Zločin i kazna"
roman "Zločin i kazna" F. M. Dostojevskog zauzima treće mesto na listi najboljih dela ruskih klasika. Dobio je status kultne knjige svetskog značaja. Ovo je jedna od najčešće snimanih knjiga. Ovo nije samo duboko filozofsko djelo u kojem autor čitaocima postavlja probleme moralne odgovornosti, dobra i zla, već i psihološka drama i fascinantna detektivska priča. Autor pokazuje čitaocu proces pretvaranja talentovanog i uglednog mladića u ubicu. Ništa manje ga ne zanima mogućnost Raskoljnikovljevog iskupljenja za krivicu.
2.
Sjajan epski roman Lav Tolstoj "Rat i mir", čija obimnost decenijama zastrašuje školarce, zapravo je veoma zanimljiva. Obuhvata period nekoliko vojnih pohoda na Francusku, tada najjaču, koju je vodio Napoleon Bonaparte. Ovo je jedan od najsjajnijih primjera najboljih djela ne samo ruskih, već i svjetskih klasika. Roman je prepoznat kao jedno od najepskijih djela svjetske književnosti. Ovdje će svaki čitalac pronaći svoju omiljenu temu: ljubav, rat, hrabrost.
1. Mihail Bulgakov "Majstor i Margarita"
Na vrhu naše liste najboljih klasika je čudesan roman. Autor nikada nije doživio objavljivanje svoje knjige – objavljena je 30 godina nakon njegove smrti.
Majstor i Margarita - tako složen posao da ni jedan pokušaj snimanja romana nije propao. Likovi Wolanda, Majstora i Margarite zahtijevaju filigransku tačnost u prijenosu svojih slika. Nažalost, nijedan glumac to još nije uspio postići. Filmska adaptacija romana reditelja Vladimira Bortka može se smatrati najuspješnijom.
Šta još vidjeti:
Tražite nešto za čitanje? Ovaj problem je relevantan kako za one koji rijetko čitaju, tako i za strastvene knjiške molje. Uvijek postoje trenuci kada poželite otkriti nešto novo: pronaći zanimljivog autora ili se upoznati s neobičnim žanrom.
Ako vaši omiljeni autori već dugo nisu objavili nova djela ili ste tek tek počeli književni svijet, naša stranica će vam pomoći da pronađete najbolji savremeni pisci. Odavno je poznato da su pri odabiru čitanja preporuke prijatelja ili poznanika uvijek bile odličan način. Uvijek možete početi s najboljim piscima kako biste razvili vlastiti ukus i razumjeli svoje književne sklonosti. Međutim, ako vaši prijatelji ne čitaju ili ako vam se ukusi drastično razlikuju, možete koristiti web stranicu KnigoPoisk.
Pronađite najpopularnije autore knjiga
Ovdje svako može ostaviti recenziju o knjizi koju je pročitao, ocijeniti je i na taj način sastaviti posebnu listu " Najpopularniji pisci". Naravno, konačna presuda je uvijek na vama, ali ako mnogi misle da je to dobro, velike su šanse da će se i vama svidjeti.
Ovaj odjeljak sadrži popularnih savremenih pisaca, koji je dobio najvišu ocjenu od korisnika resursa. Zgodno sučelje pomoći će vam da shvatite literaturu i bit će prvi korak za strukturiranje cijelog ovog ogromnog svijeta u vašoj glavi.
Najbolji autori knjiga: Izaberite sami
Na našoj stranici ne možete se voditi samo mišljenjima drugih o najbolji autori knjiga, ali i da doprinese formiranju i popunjavanju ove liste. Vrlo je jednostavno. Glasajte za autore za koje smatrate da su briljantni, a kasnije će i oni biti uvršteni u top popularne pisce. Upoznajte ljude sa lepotom sa nama! Popularni autori knjiga očekuju vas!
